Na dan kad se obiljezava 11 godina mog postojanja na ovim prostorima, lik (ili likovi?) mi zabrani komentirati njegov post -.- Znaci li to da sam bolja nego sto mi se priznaje? Ugl, komentar koji ne mogu postati tamo, ostavljam u svojoj sigurnoj kuci: “it was heroic act of a woman on childbirth, now let […]
1 1
1 1
Komentiraj »
Vita nulla est
Nakon objave da planet Zemlja broji osam milijardi stanovnika, prva pomisao je bila, je li sretni dobitnik dobio nesto bolje od paketa pelena i Melema u sticku, kao sto je u nas obicaj da se javno daje prvoj rodenoj bebi svake nove godine, ili samo naljepnicu koja izgleda pravilnije od nasih.
A onda se ukljucila paranoja: cekajte! kako to da nas se uspjelo izbrojiti vise, ako su se protekle dvije i pol godine samo brojili mrtvi? Po svemu bi ljudi trebalo bit manje! Odnosno, tko tu koga laze!?!
Ali sa znanstvene strane, nula nije broj. Nulom se moze manipulirati, i nulom se ne moze nista izbrojiti.
Ako nulu dodate nekom broju, tada taj broj povecavate za deset puta. Ako mu dodate jos jednu, za sto. Ako nulu stavite ispred drugog broja, niste napravili nista. Nista stvar ne mijenja ni ako je bezbroj nula ispred vas. Ako nesto s nulom podijelite, ne ostaje vam nista. Ako pomnozite, opet nista.
Rimski broj ne pozna nulu, niti ista okruglo. Rimski su brojevi crtice poslagane na razlicite nacine. Cak i oni koji izgledaju oblo: sto nije C, nego < , petsto nije D, nego je |>. Stogod da su vam govorili u skoli.
Latinski jezik, suprotno tome, nulu znade malo bolje, i ima nekoliko rijeci za nju:
zamjenicki pridjev, zamjenica, pridjev, NIKAD imenica. Razumijete?
Nespoznatljiva je. O njoj se ne moze govoriti. U njoj je sve. I nista nije u njoj.
Postoji lingvisticki trik s tim znakovima i imenima koja im se daju kad postanu toliki ili takvi da ih je tesko zapratiti:
Koliko nula ima jedna hiljada, sto tisuca, milijun, milijarda, bilijun, te sto je zilijun? Je li sto hiljada tisuca vise od jednog miliona?
U razlicitim su se tradicijama pomijesala imena, i to se cesto uzima kao glavna provjera znanja potencijalnog prevoditelja, kojem bi se moglo i smjelo povjeriti vazne zadatke.
Eto sad i to znate pa pripazite prije nego kazete da po Zemlji hoda Osam Biliona dusa, jer je tako reko si en en.
Jedna osmica, pa jos devet nula.
8 000 000 000
Kad legnete ovu osmicu, dobijete ∞ .
Znak za beskonacnost.
Kad nakrivite glavu, to je 8-), emoji s naocalama?
Gledamo vas sa bezbroj ociju. 😎
Beeeezbrojaaaargh 😶
A osam milijarditi stanovnik planeta Zemlje, sa svim svojim nulama, je uzvratio udarac!
Lolitas
Da javne skole ne bi smjele biti mjesto na kojem se dilaju informacije, slozili smo se prije nekoliko godina.
Radilo se o ‘najnovijim znanstvenim spoznajama’ na odredenom polju ili predmetu (ispitivanja), ili o banalnoj stvari kao sto je ime i funkcija clana Skolskog odbora, ili datum, mjesto i tema Strucnoga skupa.
Ovo prvo se ne bi smjelo nametati djeci, ovim drugim se ne bi smjelo koristiti za manipuliranje zaposlenicima i korisnicima javne usluge.
Djecu bi trebalo poucavati provjerenim znanjima i vjestinama, nikako se koristiti njihovom nevinoscu, strahom pred autoritetom ni prirodnom zeljom da udovolje osobi kojoj se (trenutno) dive, da bi se isforsirala agenda koja inace ne bi prolazila da nije one “Eto, i djeca su rekla!”.
Eksperimentiranja su za laboratorije, sto skole nikako ne bi smjele biti. Niti one strukovne. Pogotovo ne te.
Sto onda poucavati u skolama, ako je staro znanje vec trivijalizirano, izmijenjeno do neprepoznatljivosti i uopce – ismijano?
Kad sam prije nekoliko godina napisala da bih, svoju kcer kad bih je imala, upisala u vjersku skolu, izgubila sam nekoliko pratitelja. A vrijeme je pokazalo isto sto i zadnji popis stanovnistva… tako da…
§
S pocetkom svake nove nastavne godine, pocinju upisi u one “privatne” skole, koje daju ona znanja i one drustvene vjestine koje se cijene i donose novac, a za koje nema ni teoretske sanse da ce ih dijete steci putem redovnog obrazovanja. Pa bile to skole stranih jezika, gimnastike, klavira ili lijepog drzanja.
Roditelji su spremni odvojiti i novac i vrijeme da bi svojem djetetu osigurali ono sto se, u stvarnom svijetu, smatra drustvenom normom, bez koje nema naprijed!
A posto smo uspjeli izlobirati “Obrazovanje koje je dostupno svakom” to se i te tzv. privatne skole financiraju i biraju po javnome kljucu… tako da…
Svakom djetetu njegova uciteljica! Koliko djece, toliko javnih ustanova!
§
Petar je prosle sk. godine polozio maturu i postao covjek. Ne zeli nastavljati skolovanje, bar za sada ne! Hoce li voziti kamion u Kanadi, ukrcat se na prekooceanski turisticki ili trgovacki, otic u sumu ko onaj lik s jutjuba… siroko mu polje!
Jedan od njegovih prijatelja je upisao fax u Splitu i odvojio se od roditelja:
– Zivi sam. On i cura mu.
– Kako onda ‘sam’?
Nema veze sto roditelji placaju i taj stan i taj fax i taj lajfstajl. On je samostalan!
Nego, sto cemo sa djevojcicama?
Prije nego sto progovore, proglasimo ih svadalicama. Prije nego progutaju, proglasimo ih debelim izjelicama. Prije nego zaplacu, cmizdravicama. A ako mirno slusaju i sjede, pasivno agresivnim tempiranim bombama.
§
Na slici gore je nasa mala misica, koja je od rujna ove 2022. krenula u redovnu skolu. Ponosni tata ponosno dijeli fotke svima, mozda je i vi vec imate, pa si mislim, da podijelim i ja, u drugacijem kontekstu, i pitam vas:
– Sto vi vidite?
Ja vidim prljav pod, masnu zenu sa stapom i djevojcicu stjeranu do zida, kojoj se uzima mjera.
Roditelji, s najboljim namjerama, uciteljice/trenerice, koja samo radite svoj posao, publiko koje nikad nece nedostajati:
Sta ih zabogamiloga ucite? Da se zubato osmjehuju dok tresu guzicicama. Za koga?
Dok shvate sto ih pitam, ako shvate…
Juvenes translatores
Natjecanje EU-a za mlade prevoditelje: vrijeme je za prijavu škola
https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/hr/IP_22_5222
Gustus, gustus, masculinum
Paste za zube mog djetinjstva su mirisale na sumsko voce ili na jagode. Tako je makar pisalo na pakiranju. Kasnije se dogodilo da je detregent za rublje mirisao na tu pastu, puding i sladoled, takoder. Pa vam izgubi okus hrana.
U starosti imate na izbor pastile za probavu s okusom cokolade ili …
Postoji izreka u Knjizi Mudrosti: “Sladak je kruh prevare, ali se usta poslije napune pijeskom.”.
Ali, vratimo se u sadasnjost:
Ako pratite vijesti, znate zasto ovdje volimo ministra Radovana. Naime, nedavno je priznao za koga je stvoren i zbog koga se odrzava ovaj i ovakav obrazovni sustav.
Citat je iz jucerasnjih dnevnih novina:
Pad nataliteta, dovest ce do viskova zaposlenih u obrazovanju. Treba li nam toliko profesora?
Treba li nam toliko profesora?
Problem(?) se rjesava tako sto ce djeca koja se ipak rode i dozive upis u te i takve ustanove, provoditi vise vremena u tim i takvim ustanovama.
Cjelodnevni za sve!
A onda ce im, mozda, dati i da jedu.
Ako znate neko vrticko dijete, onda znate da ono tamo moze boraviti od 6 do 6. Ovisno o tome ima li tko doci po nj. Te da je vec naviknuto na griz na vodi i tanki caj. Djeca nisu problem. Navika je vec tu. Potreba takoder. Treba se samo nastaviti s dobrom praksom. Ali!
Tko ce skuhati, dopremiti i drzati za njih te srebrene zlice? Visokoobrazovane uciteljice i ucitelji? Mentori, savjetnici i strucni suradnici?
Djeca ce nam visjeti, kao sto vise, po kaficima i okolo tragika za zdravu brzu hranu, dok kazete kex!
Da, pa? Nije li to bolje nego da su doma pred kompjuterom?! Kakva se sve zla ne kriju u dubokoj mrezi, mi to ni ne slutimo!
🙏💚💙
ps
Kao sto mozete vidjeti Pollex.hr je na Twitter-u, samo mi je zao mijenjati ovaj besplatni template zbog ugradnje istoga. Svaki dan smo tamo, u pravilnim razmacima. Dodite nam 👣 Vidimo se 👀
@PollexHr
Govoriti u zagonetkama
🙏🌻
https://www.vaticanobservatory.org/sacred-space-astronomy/across-the-universe-story-telling/?s=09
Dicta & sententiae
Zaostala prezentacija koju treba podijeliti 👇
Ovdje je pdf, ako vam se ppt ne otvara 👇
Detalj
Na vijestima kazu da ove godine nema Rusa ni bogatih Ukrajinaca, ipak, zbrajaju se poslovni dobitci.
Sezona je propala, ili je to pravda za sve one koji zive na moru, ali ne od turizma?
Ni mrtvi ni zarazeni nece pricekati zahladnjenje niti pocetak nove skolske godine. Tako su i moji stari roditelji odlucili opet dobiti koronu, iako su vec dvaput preboljeli i nekoliko se puta cijepili, docijepili i procijepili.
Cudne su te odluke: umjesto da griju kosti na srpanjskom suncu, oni sjede u hladnim cekaonicama i misle o tome je li ispostovana odluka o stednji za zimske dane … Jer osjete oni tocno u stupanj na koji je klima nastimana …
Babe iz mog djetinjstva su znale na plaze voditi svu mladuncad iz ulice, pazeci iz duboke hladovine na svako od nas, poput kvocki. Neke su citale ljubice koji su se birali na trafikama prema boji ociju likova s naslovnice. Silhouette. I cini mi se Les Amours. Neke su plele miljetice. A neke su imale hranu u frigo torbi samo za svoje krvne potomke.
Zarobljenoj na kopnu, velika je sreca sjetiti se da mi je kucna biblioteka bolja i bogatija, nego sto sam spremna sebi priznati, te se opet hvatam skolskih lektira:
“Citaj ovu knjigu, da dades takvom vjezbom toboznjom samoci svojoj neki ljepsi vid; jer precesto se tako desava – i zato bi nas grdit valjalo – da poboznim i svetim oblicjem i vladanjem, i samog davola uljepsavamo.”
Znakovi su posvuda, kad bi ih samo znali slijediti.
Ili proslijediti. Nekom tko ce znati.
Augustin, Ispovijesti 10.3.24
Kako ću znati što je to zaborav, kad ga imenujem, ako ga prije nisam zapamtio? Ne mislim ovdje samo na zvuk te riječi, nego na ono što ona znači. Da sam je zaboravio, ne bih mogao povezati značenje sa zvukom. Isto tako, kad se sjetim sjećanja, tada je ono prisutno samo po sebi u tom trenutku. Ali kad se sjetim zaborava, i jedno i drugo, i sjećanje i zaborav su prisutni u istom tom trenutku. Sjećanje mi dopušta da se sjetim, a zaborav je to čega se trebam sjetiti.
Ali što je to zaborav, ako ne negacija sjećanja? Kako može biti tu da ga se sjetim, kad ga se ne mogu sjetiti onda kada treba? Ali ako imamo sjećanje u sjećanju, čak i ako se sjetimo zaborava, nikako ne bismo mogli znati što ta riječ znači kad bismo je čuli da je izgovorena.
Zaborav je očuvan u sjećanju. Sjećanje sadrži zaborav.
John Martin: Sadak u potrazi za vodom zaborava, 1812.
St. Augustinus, Confessiones 10.3.24
Quid, cum oblivionem nomino atque itidem agnosco quod nomino, unde agnoscerem nisi meminissem? non eundem sonum nominis dico, sed rem quam significat. quam si oblitus essem, quid ille valeret sonus agnoscere utique non valerem. ergo cum memoriam memini, per se ipsam sibi praesto est ipsa memoria. cum vero memini oblivionem, et memoria praesto est et oblivio, memoria qua meminerim, oblivio quam meminerim. Sed quid est oblivio nisi privatio memoriae? quomodo ergo adest ut eam meminerim, quando cum adest meminisse non possum? at si quod meminimus memoria retinemus, oblivionem autem nisi meminissemus, nequaquam possemus audito isto nomine rem quae illo significatur agnoscere, memoria retinetur oblivio.
pollex.hr 