pollex.hr

metodika u nastavi klasičnih jezika

Cristiano Ronaldo

Najnovija  je ministrica znanosti i obrazovanja, prije neki dan, najavila povećanje plaća prosvjetarima…

U jutrošnjim vijestima, neki od lokalnih političara se hvalio kako će novac prikupljen od povećanog prireza, uložiti, ne u auta i plaće supolitičarima, nego u škoooole, vrtiiiiiće… da bi našoj dijeci osigurao….

…a ovo je priča o tome zašto se vijesti baš nitko ne veseli:

Ima neka poslovica koja kaže da se nekom daje ono što se nekom drugome oduzme, i još neka koja kaže da kad nekom daš prst, tražit će cijelu ruku. A prosvjetari, poslovično nezadovoljni, to najustrajnije ponavljaju. Ni za kakav specijalno drugi ili drugačiji posao od onog koji i do tad rade loše.

-.-

Dobila sam zabranu napisati naslov ‘Cristiano Ronaldo u obrazovanju’ 😀 , samo Ronaldo ili aj može Cristiano Ronaldo:

 

 

 

Dakle, sa četrnaest je bio izbačen iz škole jer je stolicom gađao nastavnika, koji mu se rugao što je siromašan.

I mala primjedba:

Petar zna napamet sve ove životne priče, svih ovih nogometaša, sa datumima i sa godinama i sa utakmicama i porazima i pobjedama… bez da ga itko prisiljava, ali velik mu je problem pamtiti lekcije iz povijesti ili likove iz lektire, za školu, za ocjenu. Njegove učiteljice pokazuju veliku zabrinutost, brigu i želju da mu se pomogne. Ima jednu koja mu je čak dala u zaduženje da kad napiše domaću zadaću, slika ju i pošalje dokaz mail-om.

To je ta moderna škola. Za moderna vremena.

Ali ako je smisao škole memoriranje podataka, zar životna priča nekog od idola (bio on nogometaš ili katolički svetac, sic!), ne ulazi u istu tu kategoriju.

 

Oglasi
Komentiraj »

Moja frizerka o obrazovanju

Poštovani čitatelju,

bilo je pitanje vremena kad će ovakav naslov iskrsnuti na mojem prosvjetiteljskom blogu, i vjerujem da ćete se složiti da je posvojna zamjenica u naslovu opcionalna (moja, tvoja, vaša, naša, kvartovska, ugledna, poznata, višezarađujuća (koja ima bolje prihode) od djelatnika u obrazovanju…), iako je priča koja slijedi – istinita.

Dakle, ja ne znam (i ne želim znati) je li gospođa T. na kakvim sedativima niti ima li kakve pokućne krize, znam samo da je najstrpljivija i najpažljivija osoba u okruženju, ipak tog dana je bila pomalo nervozna jer joj je otac završio na hitnoj. Morala je birati između dvije stvarnoživotne stvari: biti s ocem u bolnici ili odrađivati zakazane termine u salonu.

Svi vi koji radite s ljudima, znate da se dogovori moraju poštivati, a da je familija usputna.

Do kraja dana, ovako se tješila:

  • Ja radim odgovoran posao. Ja imam ljude koji imaju potrebe, koje ja moram ispuniti. Jer sve što ja napravim sve se vidi. Svatko vidi što ti je NA glavi! (onda se okrene prema meni) A je li tako: kako će ‘ko znat’ šta je komu U glavi?
  • Istina. – odgovorim, i ne samo da bi ju utješila.

 

Komentiraj »

Progresovi krizmanici

Pravobraniteljica za djecu je, prije nego će napustiti funkciju, rekla: “Djeco, učite, a onda bježite što dalje iz ove zemlje!”.

Ministrica obrazovanja je, povodom dana učitelja, rekla: “Vi ste krvotok prijeko potrebnih promjena za ovu zemlju!”

Dojam je, da u ovoj zemlji zaista ništa ne valja osim ljudi koji rade u obrazovanju.

Nećemo mi, kako je podrugljivi netko rekao, biti zemlja sobarica i konobara, mi smo zemlja prosvjetnih djelatnika. (Umalo napisah ‘prosvjednih’, i bio bi to znakovit lapsus.)

Još samo malo i svatko će tražiti svoje pravo na svojih pet minuta za katedrom, ili u zbornici.

Više u zbornici, no u učionici. U učionici su učenici, koji imaju neka očekivanja. A u zbornici je ekipa.

Na prvoj ovogodišnjoj sjednici, osoba zadužena za statistiku je složila takvu prezentaciju da je ispalo da je više odlikaša nego upisanih učenika, i svi su se složili da nešto nije u redu s našim osnovnim školstvom. Osoba zadužena za e-maticu je prilikom pregledavnja popisa našla toliko gramatičkih grešaka da je to suludo. Dakle, baš gramatičkih, ne tipfelera, ne lapsuza: StipiČ, umjesto StipiĆ, Starčevićeva ulica, umjesto Ante Starčevića, neke su se mame razvele i promijenile su prezimena. I onda se nekih pola sata raspravljalo o tome je li rečeni Stipič Slovenac, i kakva su pravila za nazive ulica po hr. velikanima.

Dvije su mame prikazale molbu, priloživši opsežnu i opširnu medicinsku dokumentaciju, da bi osigurale svojoj djeci da ih se za vrijeme nastave pusti na WC.

Kolektiv je jednoglasno prihvatio i jednu i drugu, zaključivši kako su nam došla grozna vremena u kojima su djeca sve bolesnija i bolesnija.

Nije prošlo ni mjesec dana, a jedna od osoba koja radi kao prosvjetni djelatnik, je primijetila kako dotični učenik “KORISTI!”

Dočim je već polovica stalno zaposlenih osoba koje rade u obrazovanju pootvarala bolovanja. I to je super stvar; zamislite koliko je samo na taj način spašeno onih sa biroa, koji inače nikada ne bi mogli pronaći svoj posao u struci, radno iskustvo i mjesto pod suncem, općenito.

Zašto ne iskoristit, ako ćeš time pomoć nekom kolegi?

Duše od ljudi, ti prosvjetnjaci!

Kto im se ne bi smilovao?

 

Komentiraj »

Sergej Nikolajevič Lazarev o obrazovanju

Mnogo učenja kvari.

Komentiraj »

Osho o obrazovanju

I dok se kolegice iz susjednih županija zagrijavaju za početak nove školske godine organizirajući stručne skupove na kojima će dumati o načinima kako zainteresirati učenike za učenje klasičnih jezika, ja se spremam čitajući, u samoći, kako drugačije, štiva koja su trenutno popularna među ženama bogataša, odnosno kod majaka mojih učenik/c/a.

Učitelj je najjadnije biće na svijetu.

Kaže veliki učitelj na jednom mjestu, u Knjizi o djeci, izdanoj od http://www.novaarka.hr, iz Zagreba 2007.

On je trećerazredni student. Nije mogao naći nikakav pravi posao pa se vratio u školu, vjerujući da je pametniji (bar) od djece. Nije.

Kako, molim?

Učenje se prečesto poistovjećuje sa znanjem. A ono je upravo suprotno od znanja. Što je čovjek učeniji, manje je sposoban učiti. Zato su djeca sposobnija za učenje od odraslih. (I zato se sve moguće religije i organizacije grabe za djecom.) Učenje se događa samo kad u vama ima prostora. U djetetu postoji prostranstvo, nevinost.

Učenje je prihvaćanje, učenje je ranjivost, učenje je otvorenost, otvorenost do kraja.

Čovjek je rođen kao sjemenka, rođen je kao potencijalna mogućnost. On nije rođen kao netko tko se ne mijenja. On je nešto vrlo posebno, nešto izvanredno.

Edukacija je most između mogućnosti i nečega što se ne mijenja. Edukacija vam pomaze da postanete ono sto već jeste ali samo dok ste u obliku sjemenke.

Ono što se radi u običnim školama, na sveučilištima, nije edukacija. Ono vas samo priprema da dobijete dobro mjesto, dobru plaću. To nije prava edukacija, ona vam ne daje zivot. Mozda vam daje bolji zivotni standard, ali bolji zivotni standard nije bolji standard života. To nisu sinonimi.

Takozvana edukacija koja se odvija u svijetu priprema vas samo da zaradite kruh. No i Isus je rekao: “Čovjek ne može živjeti samo od kruha.” A upravo to rade naša sveučilišta – pripremaju vas da zaradite kruh na bolji način, na udobniji način, s manje truda i uz manje teškoća. To je vrlo primitivna vrsta edukacije. Ona vas ne priprema za život.

Zato danas ima tako mnogo robota na svijetu. Oni su savršeni kao službenici, kao šefovi i kao inkasatori. Tu su oni savršeni i vješti. Ali ako pogledate duboko u njih, oni su samo prosjaci i ništa više. Da, oni zarađuju – zarađuju više od drugih, vrlo su vješti i uzidižu se sve više na ljestvici uspjeha, ali nekako duboko u sebi ostaju prazni i bijedni.

Edukacija vam mora pružiti unutarnje bogatstvo. Ona nije zato tu da vas što više informira. Takva ideja o edukaciji je vrlo primitivna. Zovem je primitivnom jer ima korijene u strahu: “Ako nisam dovoljno obrazovan, neću moći preživjeti.” To zovem primitivnim jer duboko u sebi takva je edukacija neobično nasilna – ona vas uči natjecati se, čini vas ambicioznima. Ona nije ništa drugo nego priprema kako uništiti druge, kako se natjecati u svijetu u kojem je svatko neprijatelj onoga drugoga.

Zato je svijet postao ludnica. Tu se ljubav ne može dogoditi. Kako se može dogoditi ljubav u nasilnom, ambicioznom, natjecateljskom svijetu gdje je svatko konkurent onoga drugoga? To je vrlo primitivno jer se temelji na strahu: “Ako nisam dovoljno obrazovan, možda neću moći prezivjeti u zivotnoj borbi.” Zivot je ovdje samo borba.

Dalje ide njegova vizija edukacije, koju vam neću prepisivati. Simpa je Osho, i u toj gomili svega i svačega može se naći i zrnaca istinske mudrosti, stvar je u tome da se meni diže kosa na glavi (a trenutno imam jako čvrste i bolne pletenice) kad god čujem ono TREBALO BI…

Ipak,

evo još mrvicu etimologije:

Riječ edukacija ima dva značenja, oba su prekrasna. Jedno značenje je vrlo dobro poznato premda se ne primjenjuje, a to je: izvući nešto iz čovjeka. Dakle, edukacija znači izvući iz vas ono što je već u vama. Učiniti vaš potencijal stvarnim, kao što se izvlači voda iz bunara.

Ali to se ne primjenjuje u procesu edukacije. Naprotiv, u vas se stvari ulijevaju, a ne izvlače se. U vas ulijevaju zemljopis i povijest, znanost i matematiku. Tako vi postajete papige. S vama postupaju kao s kompjutorima – kao što hrane kompjutore tako hrane i vas. Vaše obrazovne institucije su mjesta na kojima se informacije trpaju u vašu glavu.

Prava edukacija trebala bi poticati… aaaaaaaaaaaaaah evo ga opet…

A drugo značenje te riječi koje je još mnogo dublje dolazi od riječi educare, što znači voditi vas od tame do svjetolsti. To je neobično važno značenje – voditi vas od tame do svjetlosti. Čovjek živi u tami, u podsvijesti, a može postati pun svjetlosti. Plamen je tu, treba ga samo potaknuti.

 

 

Čak i ako ste slučajno, primamljeni naslovom, zalutali do ovog bloga, vjerujem da vam je jasno da je uludo potrošeno vrijeme na traženje načina kako prisiliti nekog da radi, u našem slučaju uči, nešto što je već prisiljen raditi, odnosno, ako je upisao školu u kojoj je koji (ili oba) od klasičnih jezika obavezan predmet, onda je obavezan učiti ga da bi položio razred. I štogod da vam moderni pedagozi govorili o ocjeni koja ne smije biti ni kazna ni nagrada, sustav tako funkcionira i do sad nitko nije izmislio drugačije rješenje. Ocjena je, da ponovimo još jednom, jedini motiv i interes. Sve ostalo je, i prema Osho-u – balast! Smeće, kojeg se treba riješiti da bi u jednom momentu mogli poput Sokrata reći da jedino znate da ništa ne znate.

 

Komentiraj »

Deset

Naselje u kojem stanujemo građeno je u ono vrijeme kad je bilo popularno ulaze u insule, kao i katove u istima označavati rimskim brojevima. Namjerno ne kažem ‘rimskim znamenkama’, jer se ipak ne radi o vremenu Gaja Julija, ali što je par tisuća godina gore, dole, na vremenskoj liniji.

Sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kada je nastajalo još.jedno.radničko.naselje, bilo je to, pretpostavljam, jako fensi, te i dandanas možemo čuti ponekog od aboriđina kako s ponosom priča da ‘je to znak vremena u kojem se nije šparalo na betonu ni na željezu, u kojem se radilo po zanatu, a inženjeri su znali znanje’, tako da su se sve do današnjeg milenijuma samo prebojavale udubine u križićima i kružićima, bez puno mislit, a samo poneki od stanovnika još nosi u sjećanju stvarno značenje tih simbola.

I tu imamo problem:

Budući da stanovnici trećeg milenija sve rjeđe izlaze iz svojih pećina, a naviknuti su da im se sve donese do samog praga iste, i budući da si osvještavamo da je zanimanje vozača i dostavljača, jedino zanimanje budućnosti, neophodno je uvesti učenje latinskoga jezika (s pripadajućim rimskim brojevima) u sve, a ne samo prometne i dostavljačke, škole. Time bi se riješilo nekoliko problema:

  1. povećanje satnice nastavnicima klasičnih jezika koji nemaju punu normu, odnosno, zapošljavanje većeg broja istih
  2. otvaranje novih odjela, jer kako imam čuti škola za dostavljače još ne postoji te na tom tržištu vlada kaos, a istovremeno se krši čitav niz propisa pri zapošljavanju ljudi i radnika s neodgovarajućom stručnom spremom odnosno stručnim osposobljenjem
  3. organiziranje brzih tečajeva latinskoga, dok čitava stvar ne zaživi
  4. veći broj sati latinskoga u školama u kojima taj predmet već ima tradiciju (vidi pod 1.), što podrazumijeva i logistiku i birokraciju i pi ar koji bi elaborirao zašto, čemu i kako dalje

Ovo je samo nekolliko nasumce pobacanih ideja, a objasnit ću zbog čega je čitavu stvar neophodno ozbiljno shvatiti budući da je za razliku od silnih apstrakcija kojima nas inače sustav opterećuje, ova, baš ova od esencijalne stvarnoživotne važnosti:

Dogodilo se već nekoliko puta da je dostavljač u čudu pitao ZBOG ČEGA naša zgrada NEMA označene katove. Liftovi su ok, oni su istočnjački, imaju arapske iliti indijske znamenke, ali kad izađeš iz tog čuda moderne tehnologije, NETKO vam je iskrižao katove.

Nikom živom ne govorim da sam prof. latinskoga. Da se ne pomisli da sam ja taj netko.

Ipak, lako je meni za dostavljača-vozača, on i tako ne bi povezao svezu. Jeza je kad pomislim da bi to mogao biti bilo koji od mojih učenika.

Naime, nekako pred kraj školske godine, došao je učenik pristojno zamoliti bi li mogao odgovarat za veću ocjenu (Ne morate izgledati šokirano, to je najobičnija stvar da svatko brine o svom općem dojmu!), da ako sad dobije četri onda bi mu moglo bit pet, a onda će mu prof iz xy dat pet, i razrednica je isto rekla … što znači da moram izmislit pitanja na koja će znat odgovor, i pitam ga neka napiše današnji (ok, tadašnji) datum rimskim znamenkama, dakle ne na rimski način po rimskom kalendaru, samo da prepiše arapske znamenke … ne zna. A da napiše koliko ima godina? Ne. Iks Ve, pitam, ili Iks ve i? Ha? Napišem ja umjesto njega. Pita, jer jasno mu je da nije dobio četri što bi moglo značit i pet, hoću li mu dat još jednu šansu. I što se točno traži za četri do pet.

Pa otprilike ovo što je sad bilo, samo bi to trebao znat.

Pod hitno, pod obavezno, pojačani program latinskog!

(možda i profesorima latinskoga, također)

___________________________________________________

Nova je ministrica najavila novu strategiju već u rujnu, što znači da će se raditi preko ljeta, pa kako je sigurno da se neće uvažiti moj prijedlog obaveznog pishotestiranja za ljude koji rade ili koji namjeravaju raditi u obrazovanju (dakle, zaposlite vi psihologe i psihijatre, ali za radnike, ne za učenike), evo ovaj ljetni post je svakako više u duhu, i na boljem tragu.

Ugodno ljeto, svima!

Komentiraj »

Jezik sv. Antuna

Godine 1263., 32 godine nakon smrti sv. Antuna otvorili su njegov grob. Dok se tijelo raspalo u prah i pepeo, Svečev jezik je ostao čitav i svjež kao u živa čovjeka. Sv. Bonaventura, tadašnji general franjevačkog Reda, ganut ga je pokazao prisutnim vjernicima uz ove riječi: “O jeziče blagoslovljeni, koji si uvijek blagoslivljao Gospodina i druge si blagoslivljati učio! Sada je očito, kakve te zasluge uzvisiše pred Bogom!”
Još i sada, poslije 7 stoljeća, čuva se i pokazuje u Padovi neraspadljiv Svečev jezik, koji je Bog na čudesan način sačuvao, da bi pokazao svijetu kako je Antun upotrebljavao svoj jezik samo da slavi Boga, a bližnjega da poučava u dobru.

iz Cvjetnjaka sv. Antuna Padovanskog, izdanog dopuštenjem Provincijalata Franjevaca konventualaca, Zagreb, br. 55/61 od 2. III 1961.

… na čast jezika sv. Antuna

1. Veliki božji ugodniče, sv. Antune! Radi zasluga, koje si stekao svojim jezikom, služeći se njime jedino na dobro: šuteći, kad je trebalo šutjeti: krijući iz poniznosti svoju duboku mudrost i propovijedajući narodima Božju riječ, izmoli mi milost, da i ja po tvom primjeru oprezno čuvam svoj jezik i da ga upotrebljavam samo na hvalu i slavu Božju.

3. Veliki kreposniče, sv. Antune! Ti si se toliko odlikovao u kreposti šutnje! Izmoli mi milost, da Gospodin postavi stražu mojem jeziku i čuva moja usta, da nikad svojim jezikom ne zastranim u isprazne i tašte riječi.

(posljednja, ili jedina?, šutljiva učiteljica)
(oksi moron)
(dobro da je kraj šk.godine:) još Vijeća da preživim)

Komentiraj »

Ljudmila Ulickaja o obrazovanju

I sada, dragi moj, vracam se na početak našeg razgovora: moralne osnove su uništene. Nemoralna nauka je gora i opasnija od nemoralnog neznanja…

Na ovom mjestu Pavel Aleksejevič živne:

Ovdje je, Ilija, tvoja glavna slabost, uvijek trpaš sve u jedan koš. Brkaš pojmove. Moralno neznanje ne postoji. Neobrazovani čovjek može biti vrlo moralan, i nepismen čovjek može biti vrlo moralan. Iz tvojih riječi slijedi kako je znanost antiteza neobrazovanosti. To je pogrešno. Znanost je način organiziranja znanja, neobrazovanost odbijanje stjecanja znanja. Neobrazovanost nije nedostatak znanja, nego programiranosti. Paracelzus je na primjer o ustrojstvu ljudskog tijela znao manje nego suvremeni obični doktor, ali za njega ne možeš reci da je bio neobrazovan. Znao je za relativnost znanja. Neobrazovanost ništa ne pretpostavlja, osim svoje vlastite razine, i upravo zbog toga ne postoji moralna neobrazovanost. Neobrazovanost mrzi sve što joj je nedostupno. Negira sve što zahtijeva napor, djelovanje, promjenu točke gledišta. Da, doduše, što se znanosti tiče mislim da ni ona nema moralni aspekt. Spoznaja nema moralnu dimenziju, jedino ljudi mogu biti nemoralni, a ne fizika ili kemija, a pogotovo ne matematika…

Goldberg se nasmijao i u kutovima usta proviriše posljednji sačuvani zubi:

Paša, možda si u pravu, ali mi ne odgovara ta tvoja ispravnost. Ako postoji progres i briga o čovječanstvu, nauka koja je usmjerena na postignuce neke uvjetne dobrobiti čovječanstva je moralna, a ona koja se ne brine o čovječanstvu – neka ide k vragu. Sanduk s relikvijama svetaca!

Oprosti – raširi ruke Pavel Aleksejevič – Kad bi slijedili tvoju logiku onda bi bila potrebna marksističko-lenjinistička, staljinistička, buržoaska ili čak radničko-seljačka znanost. Bože sačuvaj!

+++

Dobro je ovo stavljeno “bila bi potrebna…”; marksističko-lenjinistička, buržoaska, čak radničko-seljačka znanost, naravno, postoje. Pod imenom društvenih znanosti stavljeni su i iznad fizike, kemije, matematike. Određuju koliko su ove moralne ili ne. Ali kako dobro reče Pavel Aleksejevič, znanje nema moralnu dimenziju, jedino ljudi mogu biti moralni. A mogu i ne biti.

Moji učenici bi rekli: “Kako ćemo mi to znat?”

Komentiraj »

Bela Hamvas o obrazovanju

Ebner je rekao da je odgoj podivljali slon u prodavaonici porculana. Na kraju, slučajno, ostane i koji čitav komad. I, kada se odgoj završi, čovjek se prihvaća lijepljenja razbijenih komadića. Do kraja života možda i bude gotov s tim.

U moju prodavaonicu porculana provlila je manja životinja, ali je zato, pogotovo kad sam počeo ići u školu, napravila prilično dobar posao. Počevši od toga razdoblja pa sve do svoje osamnaeste godine, samo se mutno sjećam svojih imena. Ne samo stoga što je odgojna zvijer zveketala i izuzimajući ono najskupocjenije, okrnjila i porazbijala sve i u meni. Stvar je počela biti zastrašujućom kada ni za dlaku nisam htio popustiti onim smrdljivim splačinama kojima su  nas danima, u svakoj minuti svakoga sata, pogotovo u školi, umivali, a koje su tako svesrdno nazivali životnom realnošću. Tako sam primijetio da mladež suviše lako i suvise brzo popusta tom krštenju unatrag. To je religija tjatakavjesvijet. Držanje naučisesinkopokoravatistvarnosti nisam prihvatio ni za trenutak. Nikada nisam nikome povjerovao kako je ta gadarija realnost.

Realnost je za njih bilo nebo sa svim zvijezdama, koje je zapravo lunapark nekoga kozmičkog šarlatana, realnost je za njih bilo ljudsko tijelo, koje je kiks kakva nespretnog šeprtlje, dok je ženska ljepota podvala grabežljivica, a ljubav lakrdija. Realnošću su nazivali to kada se međusobno kleveću, kada popljuju sve što je čisto, kada potajice čine dvosmislenim ono što je jednostavno, kada sumnjiče poštenje, kada žmirkaju nad očitovanjem toplog srca, kada ogovaraju strast, kada nad dubinom nabiru nos, kada sve ono što je ozbiljno i istinito i svjetlosno, zaslinjuju i omalovažavaju, krivotvore i prljaju. Ono što je izvan te realnosti, tek je nezrelo sanjarenje deriščadi, takozvani idealizam. Plemićka razvratnost, građanska korupcija i ressentiment ološi susreću se na toj točki. Život su htjeli progutati samo kao takvu splačinu. Realnost je imalo samo okorjelo podlaštvo, i životni je plan počivao na tome da prevara i nasilje imaju punomoć za postojanje. Upravo takvi su se nazivali “sposobnima za život”, hvalisavac i licemjer i štreber.

 

Komentiraj »

O podrijetlu jezika

The lyf so short, the craft so long to lerne,

Th’assay so hard, so sharp the conquerynge,

The dredful joye, alwey that slit so yerne:

Ovako Geoffrey Chaucer započinje svoj Sabor ptica.

Što Luko Paljetak, par sto godina poslije, na hrvatski prevodi ovako:

Život je kratak, dugo učit treba

napor je velik, cilj je teško steći,

uteći vazda kratka radost vreba;

Ne navodim ovo samo zbog očite aluzije na latinsku sentencu Ars longa – vita brevis, jednostavno mi se učinilo zgodnijim započeti zapis o podrijetlu jezika, nerazumljivim engleskim oca engleske književnosti, nego recimo nerazumljivim hrvatskim Marka Marulića.

Da je čitav svemir nastao iz samo jedne točkice i da se neprestano širi, tvrde fizičari. Biolozi kažu da je život nastao iz jedne stanice. A filolozi, da su svi poznati jezici postali od jednog zajedničkog jezika.

Za Izidora Seviljskoga(8., 9. st.) koji je bio veliki autoritet u znanstvenim pitanjima, nije bilo dvojbe: prije izgradnje Babilonskog tornja svi su ljudi govorili hebrejski (Origines XII, 1, 2) a nakon toga samo su tri “sveta jezika” (linguae sacrae): hebrejski, grčki i latinski.

Linguae diversitas exorta est in aedificatione turris post diluvium… initio autem quot linguae tot gentes fuerunt, deinde plures gentes. Tres sunt autem linguae sacrae: Hebraea, Graeca, Latina, quae toto orbe maxime excellunt. His enim tribus linguis super crucem Domini a Pilato fuit causa eius scripta.

(Različitost jezika nastala je u izgradnji Tornja nakon potopa… na početku je bilo onoliko jezika koliko i naroda, a poslije više naroda. Tri su pak sveta jezika: hebrejski, grčki i latinski, i oni su najizvrsniji na cijelom svijetu. Na tim je trima jezicima na krizu Gospodnjem stoga Pilat dao napisati natpis. (Origines, IX, 1, 3))

Zamisao o trima svetim jezicima na kojima je bio natpis na Kristovu krizu nalazimo prvi put kod Hilarija iz Toursa sredinom 5. st.; svi su drugi jezici promatrani kao Bozja kazna zbog biblijske priče o izgradnji Babilonskog tornja: Bog je tada ljudima pomijesao jezike da ih kazni zbog obijesti te da ne bi mogli suradivati u pothvatima protiv Njegove volje. Po svjedočanstvu Biblije, dakle, u drugim, odnosno “nesvetim” jezicima ne moze biti vrijednosti. S druge strane sv. Augustin, koji nikada nije dobro naučio ni grčki ni hebrejski, nije bio isključiv u jezičnim pitanjima. Smatrao je da su različiti jezici posvećeni time sto slave Boga, a samo jezici pogana mogu biti barbarski.

(Matasović, Lingvistička povijest Europe, MH, Zgb, 2015. str 146)

Nedugo nakon ovakvog Izidorova razmišljanja, anonimni ce irski autor dokazivati da je upravo irski najbolji jezik na svijetu, jer je u njemu sazeto sve najbolje od svih drugih jezika, kao što je i ogamsko pismo najsavrsenije, jer je najkasnije nastalo.

U njemačkoj i u skandinavskim zemljama 17. stoljeća, bili su popularni pseudoznanstveni pokusaji da se dokaze kako su upravo germanski jezici “najstariji i najplemenitiji”, čak i u usporedbi s klasičnim jezicima europske kulture, grčkim i latinskim. Primjerice, Justus Georg Schottel (ili Schottelius, 1612-1676), autor utjecajne njemačke gramatike, tvrdio je da je ime njemačkog jezika (deutsch) izvedeno iz riječi za “boga” (lat. deus), jer je nakon izgradnje Babilonskoga tornja jedino među Nijemcima ostalo znanje o svemogućem Bogu. Nesto poslije, svedski je liječnik i alkemičar Andreas Kempe (1622-1689) u djelu Jezici raja, ustvrdio da je svedski najstariji jezik čovječanstva i da je njime govorio Bog u rajskom vrtu. Adam je pak govorio danski, koji je samo losa kopija svedskoga, a zmija se Evi obratila na francuskome, sto je jezik izvornoga grijeha. (ova teza, vjerojatno jest ironična, ali dobro ilustrira kakvim su se spekulacijama bavili učeni ljudi tog razdoblja.)

(isto, str. 231)

Da se učeni ljudi od vajkada dobro zabavljaju, nema nikakve sumnje, zbog toga se oni pametniji, da kažem pristojniji, drže po strani, jer u tih je još osjećaja odgovornosti prema čovječanstvu koje bi moglo njihova maštanja (jer od toga zapravo sve!) shvatiti za ozbiljno. Od čudnih ideja na području znanosti o prirodi i društvu, sva zla svijeta!

Tako, Richard Dawkins, evolucijski biolog, kojeg je časopis Prospect proglasio jednim od 10 svjetskih intelektualaca s najvećim utjecajem na javnost, svoju Najveću predstavu na zemlji (Dokazi u prilog evoluciji), započinje:

Zamislite da ste učitelj starorimske povijesti i latinskog jezika te da ste željni prenositi na druge svoj zanos prema drevnom svijetu… No usprkos tome, nađete se u situaciji da vam neprestano krade vrijeme, a vašem razredu odvlači paznju, lajavi čopor ignoramusa koji, uz jaku političku te osobito financijsku potporu, neumorno trčkaraju unaokolo pokušavajuči uvjeriti vase nesretne učenike da Rimljani nikad nisu postojali. Nikad nije postojalo Rimsko Carstvo. Cijeli svijet pojavio se samo malo prije proslosti do koje seze sjećanje zivih ljudi.  Španjolski, talijanski, francuski, portugalski … svi ti jezici i njihova sastavna narječja izronila su spontano i izdvojemo te ne duguju nista nikakvom izvornom jeziku poput latinskoga.

Situacija u kojoj se nalaze danas mnogi nastavnici znanstvenih predmeta nije nista manje tegobna. Kad pokusavaju razlagati sredisnje i vodeće načelo biologije, kad posteno smjestaju zivući svijet u povijesni kontekst, a to znači u kontekst evolucije, kad istrazuju i objasnjavaju pravu prirodu samoga zivota – njih se salijeće i ometa, napastuje i zlostavlja, čak im se i prijeti da će izgubiti posao.

Lako im se moze dogoditi da dobiju prijeteća pisma roditelja te da moraju podnositi sarkastične osmijehe i drsko prekrizene ruke djece kojoj je ispran mozak.

Ovo nije pošteno. Samo je promjena stalna, tu smo se složili. I tu treba stati. Proglasiti sve ostale ignorantima, da bi dulje mogao uzivat u pravedničkoj borbi sveznajućeg sebe – to je hibris. Uzalud mu sva ta klasična naobrazba. (U ovih xy godina učiteljevanja ne prestajem se ispričavat svojim učenicima, čak i kad ne prijete i ne drže ruke drsko prekrizenima, i kad im je latinski bas nekako kul.) p.s.

For of olde feldes, as men seyth, Cometh al this newe corn from yer to yere, And out of olde bokes, in good feyth, Cometh al this newe science that men lere (22-25)

 

Komentiraj »