pollex.hr

metodika u nastavi klasičnih jezika

2x

(jos jedan 21+ post, u kojem se raspravlja o tom je li pro life, zapravo contra naturam)

Ljeto jos nije gotovo, a skola je pocela. Grc u zelucu, dodatno pojacavaju reklame koje prikazuju sretnu djecu u skolskim klupama, bilo da su narucene od strane trgovaca skolskim i uredskim priborom, ili od resornog ministarstva*. Vrtim glavom, ali u stvarnom svijetu ne nalazim takvu srecu. Potrebu za izgledanjem sretnim, da. Nikakvo cudo sto smo svi na kemikalijama.

Prigodno, ministrica se pojavila na TV-u, u posebnoj emisiji. Prigodno, predsjednica, i ini politicari, svaki u svojoj mjesnoj zajednici (pa onda kazu ‘sekularna drzava, sekularna skola’ – nisu skole politicke, a stranka, nije isto sto religija. o etimologiji citajte u sljedecem nastavku).

Ne znam, mislite li i vi, kad je vidite ‘evo jos jedna plavusa, koja misli da je ucila za ispite’…

…medjutim, ministrica ima pravu boju kose…

Inace sam protiv toga da se (svaka) reforma kritizira prije nego zapocme, ali ono sto mi smeta, jest da nitko ne govori / ne zna / ne interesira se za ono sto ce se stvarno promijeniti, toliko, koliko za postotak rasta koeficijenta na nadnicu, koja je i do sad bila nedefinirana.

Mozda sam naivna, ali vjerojatno do bola glupa, sto cu opet ponoviti da ljudi koji imaju tako velik, jak i snazan utjecaj na buducnost nacije, svijeta i zivota, ne bi smjeli biti oni koji ce raditi za postotak. Skola nije pogon. Ljudi nisu potrosni materijal. Niti produkt. Mozemo li jedanput poceti od toga da priznamo da pojma nemamo sto ce ta buducnost donijeti. Realno, ona ne postoji. I ona je sad. Zbog cega zagorcavati. Zasto pretpostavljati. Ili predvidjati.

Ali,

vratimo se na temu, a tema je ova: Mlada kolegica, koja sama nema nikakvog zivotnog iskustva, ali poucava u skoli za zivot je rekla nesto poput ‘nas posao je izvesti mlade ljude na pravi put”. Zvuci lijepo, plemenito i hrabro. Ali kako izvoditi nekog na pravi put, ako ne znas na kojem si putu ti sama. Zato kazem “hrabro”. Trebas biti hrabar, ili lud, ili dozlaboga neosjetljiv (ili da ne budemo iskljucivi, sve od toga) za izreci, kamoli pokusavati raditi tako nesto. Tvoj put je pravi? Oh, a radis: zasto? Da bi danas-sutra svi mogli raditi u skoli.

Beatus vir qui non abiit in consilio impiorum, et in via peccatorum non stetit, et in cathedra pestilentiae non sedit;

2 sed in lege Domini voluntas ejus, et in lege ejus meditabitur die ac nocte.

3 Et erit tamquam lignum quod plantatum est secus decursus aquarum, quod fructum suum dabit in tempore suo: et folium ejus non defluet; et omnia quaecumque faciet prosperabuntur.

4 Non sic impii, non sic; sed tamquam pulvis quem projicit ventus a facie terrae.

5 Ideo non resurgent impii in judicio, neque peccatores in concilio justorum:

6 quoniam novit Dominus viam justorum, et iter impiorum peribit.

“Beatus vir”, prvi od psalma, u nasoj tradiciji naslovljen “Dva puta”, neka bude motivacijski post, za ovu sezonu.

Zao mi je sto se u skolama ne cita, nego se provjerava. Zao mi je sto se ne razmislja, nego se uci kako razmisljati. Zao mi je sto se ne zabavlja, nego se izgleda zabavno, koliko god da to zvucalo neprimjereno. Meni je ucenje radost, dok god nisam pod pritiskom da moram paziti na to kako drugima izgledam. Ako me razumijete. Ali opet, sjedenje i guljenje lakata je za nas koji ne mozemo trcati. Ne znam zasto ne bismo pustili one koji to mogu, da budu dobri u tome u cemu po prirodi jesu.

Da, diploma ce nam svima kruha donijet…

nacrtanog, ili od plastelina?

avionom, ili svemirskim brodom?

I da, dotrcali su brze… i sto sad?

_______________

*od ove godine ide agresivna medijska kampanja za ‘skolu za zivot’. nekako si mislim, treba li zivotu reklama. skoli ocito da. treba li zivotu skola? ili je stvar obratna?

Oglasi
4 komentara »

J. V. Sadhguru o obrazovanju

Današnji svijet više ne mari za ljude, sve se vrti oko ekonomije.

Ekonomija je postala veća od nas samih, a mi činimo sve da se motor nikada ne ugasi. Obrazovanje je traka za proizvodnju kotačića tog velikog stroja. Pošto ne smijemo dopustiti da stroj stane, naša djeca moraju biti rezervni dijelovi i gorivo koje je potrebno da se sve vrti kao i do sad.

Postoje studije koje govore da je dijete nakon dvadeset godina formalnog obrazovanja i stečenog doktorata, nepovratno izgubilo sedamdest posto svoje inteligencije. Radi se o tom da smo zamijenili edukaciju, za informaciju. Ako nakljukate mozak s previše informacija, mogućnost da razvijete inteligenciju je definitivno izgubljena. Ono što skupimo iz okruženja, i ono što u stvari jesmo, treba biti odvojeno.

Ono što ja u stvari jesam, ne bi smjelo biti pod utjecajem onoga što sam kroz vrijeme akumulirao: pa bilo to nešto materijalno, ili u vidu informacija ili dojmova.

Ne miješajte intelekt i inteligenciju

Svrha edukacije je proširiti horizonte, samo što se to u većini slučajeva ne dešava.

Što su ljudi obrazovaniji, to su u gorim odnosima sa svima oko sebe. Oni koji nisu toliko obrazovani, mogu sa svima naći zajednički jezik. Onog trena kad postanete obrazovani, izolirate se, jer je to priroda intelekta. A današnje obrazovanje je u potpunosti orijentirano na intelekt. Nema drugih dimenzija inteligencije. Zamijeniti intelekt za inteligenciju je ozbiljna greška. To je kao da pokušavate voziti auto sa samo jednim kotačem, umjesto sa sva četiri.

Intelekt može funkcionirati samo ako ga podupire memorija. Odnosno, intelekt funkcionira samo preko onoga što ste akumulirali. Kad biste ostali bez memorije, vaš intelekt ne bi bio ni od kakve koristi.

Ali, unutar vas, postoje druge dimenzije inteligencije kojima memorija nije potrebna. Ako se obrazovni sistem ne fokusira na aktiviranje tih dimenzija, stvorit će radnu snagu, ali ne i ljude*.

Samo najbolji bi se trebali baviti obrazovanjem

Ali više nego samim sustavom, morali bi raditi na onima koji nose taj sustav. Kad bi to uradili, svaki sustav bi radio kako treba. Ako nas zaista zanima bolja budućnost, samo bi najbolji ljudi na svijetu trebali raditi u obrazovanju. Ono što je djetetu potrebno je inspiracija, a ne samo informacija. I moramo potpuno odustati od ideje davanja instrukcija.

Mislite da morate nekom davati instrukcije (poučavati ga) samo onda ako mislite da je manje inteligentan od vas, a to je velika pogreška. Postoji dovoljno znanstvenih dokaza koji pokazuju da trinaestogodišnjak nije ništa inteligentniji od djeteta koje još ne ide u školu. Jedini razlog zbog kojeg mislimo da smo inteligentniji su podatci koje smo prikupili i kojima se razbacujemo pred djetetom. Umjesto poučavanja, trebamo nastavnike koji će nadahnuti i prenositi ono što im je zaista važno. Jedino tada će dijete sjediti i slušati, a školovanje postati smislen proces.

Na inteligenciju se ne treba utjecati, treba je poticati, tako da osoba postane aktivna, sposobna prilagoditi se i činiti što je prikladno. A to je bit inteligencije.

Ali, današnji sustav obrazovanja ima tendenciju da uvjetuje inteligenciju na ovaj ili na onaj način. Kad se na ljudsku inteligenciju ne bi pokušavalo utjecati, kad bi se dopustilo da se sama razvija, svaka mala stvar bi mogla postati vatromet! To i jest razlog zbog kojeg postoje ljudska bića – poboljšati život, na način na koji ni jedno drugo biće nije sposobno.

Međutim, sve se vrti oko ekonomije. Što će donijeti novac, osnovno je pitanje. I ako to ne uklonimo iz obrazovnog sustava, imat ćemo proizvodnu traku, ali ne i edukaciju.

Obrazovanje nije proizvodna traka, organski je proces. Ne možete stvarati školu neovisno od društva u kojem se nalazite. Jesmo li kao društvo sposobni stvoriti eko-sustav pogodan za razvoj djece na najbolji mogući način? To bismo se svi trebali zapitati. Hoćemo li nastaviti s ovim što se nama dopada, ili ćemo postati svjesni da svaka naša sadašnja radnja utjeće na buduće generacije? Jako je važno da se to zapitamo, jer odgajanje djece nije samo stvar učitelja, roditelja, obrazovnog sistema, stvar je društva u cjelini.

izvor

___________________________________________________________________________________

*u originalu piše “genius”

 

Napomena prevoditeljice:

Čini se kao nemoguća misija, pogotovo kad dođete do kraja teksta, gdje kaže da je obrazovanje odgovornost društva koje se vrti oko tržišta, ali neka!

Obavezno pogledajte video iz originalnog teksta, i poklikajte linkove.

7 komentara »

(O) morskim vilama

U vrijeme ljetnih ljubavi, možda i postoji neka djevojka koja se pita: kako znati misli li frajer ozbiljno. Odgovor ću joj dati na početku: Misli. Svaki misli najozbiljnije. Samo što to ‘ozbiljno’ neće odgovarati njoj.  To je bivalo jasno već (mojoj) generaciji koja je odgajana na Disneyevim verzijama braće Grimm i Andersena. Ukoliko nisu već u najranijoj dobi bile iskrivljavane tumačenjima, koja su prkosila zdravom razumu. Jer svakom tko je imao oči da gleda, mogao je vidjeti da je junakinja sposobna sama raditi i zaraditi (za) život, rješavati nenadane probleme te steći vjerne prijatelje. A onda se pojavi – muškarac. I kićastim se slovima, preko cijelog ekrana ispiše The End.

Dok je čak i u originalnim verzijama bajki nejasno čime je to princ kupio djevojku (i što je s njima bilo u nastavku), zaronit ćemo u malo dublju literarnu prošlost u potrazi za blagom:

Čitamo Ovidijeve Metamorfoze (naravno)!

‘”Candidior folio nivei Galatea ligustri,
floridior pratis, longa procerior alno,              790
splendidior vitro, tenero lascivior haedo,
levior adsiduo detritis aequore conchis,
solibus hibernis, aestiva gratior umbra,
mobilior damma, platano conspectior alta,
lucidior glacie, matura dulcior uva,              795
mollior et cycni plumis et lacta coacto,
et, si non fugias, riguo formosior horto;
‘”Saevior indomitis eadem Galatea iuvencis,
durior annosa quercu, fallacior undis,
lentior et salicis virgis et vitibus albis,              800
his inmobilior scopulis, violentior amne,
laudato pavone superbior, acrior igni,
asperior tribulis, feta truculentior ursa,
surdior aequoribus, calcato inmitior hydro,
et, quod praecipue vellem tibi demere possem,              805
non tantum cervo claris latratibus acto,
verum etiam ventis volucrique fugacior aura,
(at bene si noris, pigeat fugisse, morasque
ipsa tuas damnes et me retinere labores)
sunt mihi, pars montis, vivo pendentia saxo              810
antra, quibus nec sol medio sentitur in aestu,
nec sentitur hiems; sunt poma gravantia ramos,
sunt auro similes longis in vitibus uvae,
sunt et purpureae: tibi et has servamus et illas.
ipsa tuis manibus silvestri nata sub umbra              815
mollia fraga leges, ipsa autumnalia corna
prunaque non solum nigro liventia suco,
verum etiam generosa novasque imitantia ceras.
nec tibi castaneae me coniuge, nec tibi deerunt
arbutei fetus: omnis tibi serviet arbor.              820
‘”Hoc pecus omne meum est, multae quoque vallibus errant,
multas silva tegit, multae stabulantur in antris,
nec, si forte roges, possim tibi dicere, quot sint:
pauperis est numerare pecus; de laudibus harum
nil mihi credideris, praesens potes ipsa videre,              825
ut vix circumeant distentum cruribus uber.
sunt, fetura minor, tepidis in ovilibus agni.
sunt quoque, par aetas, aliis in ovilibus haedi.
lac mihi semper adest niveum: pars inde bibenda
servatur, partem liquefacta coagula durant.              830
‘”Nec tibi deliciae faciles vulgataque tantum
munera contingent, dammae leporesque caperque,
parve columbarum demptusve cacumine nidus:
inveni geminos, qui tecum ludere possint,
inter se similes, vix ut dignoscere possis,              835
villosae catulos in summis montibus ursae:
inveni et dixi ‘dominae servabimus istos.’
‘”Iam modo caeruleo nitidum caput exere ponto,
iam, Galatea, veni, nec munera despice nostra!
certe ego me novi liquidaeque in imagine vidi              840
nuper aquae, placuitque mihi mea forma videnti.
adspice, sim quantus: non est hoc corpore maior
Iuppiter in caelo, nam vos narrare soletis
nescio quem regnare Iovem; coma plurima torvos
prominet in vultus, umerosque, ut lucus, obumbrat;              845
nec mea quod rigidis horrent densissima saetis
corpora, turpe puta: turpis sine frondibus arbor,
turpis equus, nisi colla iubae flaventia velent;
pluma tegit volucres, ovibus sua lana decori est:
barba viros hirtaeque decent in corpore saetae.              850
unum est in media lumen mihi fronte, sed instar
ingentis clipei. quid? non haec omnia magnus
Sol videt e caelo? Soli tamen unicus orbis.
‘”Adde, quod in vestro genitor meus aequore regnat:
hunc tibi do socerum; tantum miserere precesque              855
supplicis exaudi! tibi enim succumbimus uni,
quique Iovem et caelum sperno et penetrabile fulmen,
Nerei, te vereor, tua fulmine saevior ira est.
atque ego contemptus essem patientior huius,
si fugeres omnes; sed cur Cyclope repulso              860
Acin amas praefersque meis conplexibus Acin?
ille tamen placeatque sibi placeatque licebit,
quod nollem, Galatea, tibi; modo copia detur:
sentiet esse mihi tanto pro corpore vires!
viscera viva traham divulsaque membra per agros              865
perque tuas spargam (sic se tibi misceat!) undas.
uror enim, laesusque exaestuat acrius ignis,
cumque suis videor translatam viribus Aetnam
pectore ferre meo, nec tu, Galatea, moveris.”

(P. Ovidi Nasonis Metamorphoses XIII)

Pjesma tipičnog momka s juga, stara dvije tisuće ljeta, aktualna i danas, navodno je prepjev Teokrita (ali eto vam grčki za izbornu nastavu).

Kiklop Polifem snubi morsku nimfu Galateju, najprije hvaleći njenu ljepotu (prvih 15-ak stihova), vrlo biranim riječima koje se mogu sažeti u “Lijepa si, vilo, al si zla ko zmija”, zatim ističući svoje kvalitete, sljedećih 50-ak, koji počinju sa “Nisam ni ja loš, imam veliku kuću…” a završavaju sa “ćaća mi je bog”, da bi na koncu neumoljivoj nimfi (koja voli drugog) prijetio, i nasilje – ostvario.

Nije jedina Galateja, bježale su i druge nimfe pred herojima, bogovima i ljudima, pretvarajući se iznemogle u stabla, izvore, oblake ili ptice.

Poneka je popustila pritiscima društva, ili podlegla prevari: “Ajd’ ne bud’ luda. Šta b’ t’ fal’lo?!”.  (Tako je, valjda, postala bajka. s naprasnim krajem.)

Pssst

Sve ono što imaš sad.

 

3 komentara »

Katul 34 (o mjesecu)

Dianae sumus in fide

puellae et pueri integri:

(Dianam pueri integri)

puellaeque canamus.

O Latonia, maximi

magna progenies Iovis,

quam mater prope Deliam

deposivit olivam,

montium domina ut fores

silvarumque virentium

saltuumque reconditorum

amniumque sonantum.

Tu Licina dolentibus

Iuno dicta puerperis,

tu potens Trivia et notho es

dicta lumine Luna.

Tu cursu, dea, menstruo

metiens iter annuum

rustica agricolae bonis

tecta frugibus exples.

Sis quocumque tibi placet

sancta nomine, Romulique,

antique ut solita es, bona

sospites ope gentem.

 

(nas Dijana mladiće sve

štiti, djevojke nevine:

o njoj pjevajmo, nevini

mladići i djevojke.

O Latonina kćeri, ti

dijete velikog Jupitra,

tebe majka je rodila

pokraj masline delske

da bi vladala brdima

i svim zelenim šumama,

pašnjacima tajanstvenim,

bučnim rijekama moćnim

Ti Junona Lucina si,

rodiljama pomoćnica,

ti si Trivija svesilna,

Luna svjetlost što zajmi.

Tokom, boginjo, mjesečnim

svojim godina mjeriš put,

poljski puniš seljakov dom

dobrim, bogatim plodom.

Neka slave te imenom

svakim; zaštitu naklonu

podaj plemenu Romula

kako oduvijek činiš

prev. D.Škiljan)

Komentiraj »

De lingua paterna

Mojoj sestri, koja je roditelj iz pakla*, te njenom najstarijem, koji ide na popravni iz materinjeg

Nepravedno je, najprije to da kažem, nastavni predmet na kojem nije zadovoljio zvati materinjim. Pretpostavljam, budući da službeno ime ima po zemlji, domovini/domu, a nju percipiramo kao majku hraniteljicu, zao netko, ili netko dobronamjeran, stvarno ne vidim razliku, prenio je značenje na ženu koja rađa.

Pao je iz jezika koji se uči u školi. (navodno je bio bezobrazan prema profesorici, što je ona dovela u svezu s… jasno vam je)

Materinji, ili majčinski se uči u kući. Uči se srcem i čuva se srcem. Materinjim se šuti.

Javne škole, koje su novoizmišljotina u odnosu na povijest života, poučavaju očinskome: Kako se ponašati, razgovarati, rješavati probleme i podnositi poniženja. Zato su kroz ljudsku povijest, djevojčice ostajale doma, a dječaci odlazili na škole. Zato su djevojke bile obrazovanije, a mladići školovaniji. Uzorne žene su uredne, uzorni muževi čvrsti. I tako je to bilo, valjda do nedavno.

Čak su našu baku, koja se školovala između dva rata, u njenoj Domaćinskoj školi učili da šuti. Da, učila je krasopis, konverzacijski francuski i račun. Ali samo onoliko koliko je bilo potrebno za kuću, da bi bila dobra matrona. Kad su njene kćerke poodrasle, u Ekonomskoj (doslovno prevedeno s grčkoga, imenom bi odgovarala bakinoj) se učilo tržišno poslovanje i politička ekonomija. Koliko je to bitno za kuću, koliko je to bitno za život?

Dakle, nije pročitao lektiru. “Zločin i kazna” čak nije djelo domaćeg autora! (e da bi se udovoljilo prvom onom značenju materinjeg) Da je nastavnici stalo da ostvari ciljeve i zadatke koje je zamišljala dok je sastavljala program na početku nastavne godine, heuristički razgovor i kritičko razmišljanje te analizu umjetničkog djela, likova i situacija u kojima se nalaze, je mogla vježbati i preko sinoćnjeg filma, samo što onda ona ne bi bila jedina koja zna sve što je ikad napisano i izrečeno o traženom.

Ali ne, nemojmo svaljivati krivnju niti na nju.

Sve smo mi, tobože prezaposlene, a zapravo izgubljene u prijevodu.

Ovo će ljeto, naš mali sjedit pod tamarisom čitajući krimić, umjesto kartajući. A što će iz toga naučiti, tek je za vidjeti.

_______________________________________

*

Prije otprilike mjesec dana, kolega s wordpressa se pitao ‘Je li feminizam uništio obitelj?‘ Dok čekamo najavljeni nastavak o obrazovanju, zapratite njegov blog, ima po nešto za svakog 🙂

Komentiraj »

Non scholae sed vitae discimus

Prosljedujem dopis ministrice kojim najavljuje nagradivanje motiviranih i inovativnih prosvjetara koji grade reformu.

Nagrade su novcane! Pet stotina ljudi ce dobiti po deset tisuca kuna bruto (bruto znaci, minus porezi i doprinosi). A ocjene ce davati kolege sustrucnjaci.

Pretpostavljam, kad bi se pitalo roditelje, ucenike, opcenito korisnike usluge, da bi recene procjene bile subjektivne i nerealne. Ovako su samo podlozne manipulaciji, ali nikako nece biti nestrucne.

Inace, izreku iz naslova je obicaj prevoditi “ne ucimo za ocjenu, nego za zivot”…

… pa ocjenu pretvori u pare, pare u knjige, ili krumpire i meso, vec sto tko voli,

pa maknemo negaciju i veznik

i eto ti:

ocjena = zivot

15 komentara »

Scholae aestivae in Italia: advanced Latin summer course in Italy

http://scholalatina.it/scholae-aestivae-in-italia-en/

3 komentara »

Quid novi?

S velikom simpatijom pozdravljam entuzijazam mladog tajnika škole, i pozivam da zapratite njegov blog: čak i ako ne radite u hr. školi, niti vas zanimaju teme s područja prava, zanimljivo je, meni, pa smatram da bi moglo biti i vama, kako birokrati uvijek pronađu način da opravdaju vlastite ‘greške’.

Pravilnici, propisi i zakoni pišu se na način da budu razumljivi svima. Ono što je teško razumjeti, njihovo je tumačenje. Digitalizacija, informatizacija, impersonalizacija izmišljena je s ciljem da olakša rad ljudi. Teško je međutim natjerati ljude da se time koriste. na korist svima.

Na primjeru najnovije teme lažiranja diploma, ukratko: ministrica je slučajno u svojim redovima pronašla djelatnicu koja se zaposlila s krivotvorenom diplomom, te pozvala sve ravnatelje svih škola da provjere sve diplome svih zaposlenika. I od tada nema dana da ne iskoči novi varalica!

Ako znamo, a znamo jer svi smo to prošli, na koji način se provode natječaji za zapošljavanje u državnim / javnim službama, šansa da se takvo što dogodi, ravna je nuli. Ravnatelji škola, vrtića, domova, knjižnica, agencija, čega god, dobro znaju koga zapošljavaju. Tajnici također.

Kad vam pošteni poslodavac kaže da jadan nije znao jer ‘o koliko on ljudi brine i posla ima i šta vi mislite da je to mačji kašalj, i da je bitno povjerenje, i da je dobar i glup jedno te isto…’ – laže.

Od pedesetak ljudi koje zapošljava, ako se radi o većoj školi u većem gradu, on da ne zna?! Pa prosječan nastavnik ima tri-četiri puta više đaka, i to novih svakih par godina, pa ako ne zna svakog po imenu, razredu i ocjeni, bude proglašavan nesposobnim, rastresenim i uopće lošim, a ravnatelj da ne zna tko mu sve radi, i kako je tamo došao… molim vas!

Nekako se ne mogu prisiliti pratiti jesu li se već organizirali okrugli stolovi, tribine i talk showovi na temu hoće li krivotvoritelji vraćati vrijeme i novce i povjerenje u sustav, ili će njihovi učenici ponovo polagati sve ispite i vraćati svjedodžbe, jer su nevaljane ako su zaokružene od strane nekompetentnih osoba.

Ili će napokon netko naglas reći da je potrebno ugasiti svjetlo. Isključiti struju. Nije to ta struja. Nije to to svjetlo.

4 komentara »

Nista kontra Harry Pottera

Na pitanje kako se Harry Potter uvukao u skolski kurikulum, ne bih vam znala odgovoriti.

Iako se radi samo o prijedlogu, ne znaci da vec nije stvarnost.

Imam li sto protiv? Naravno da ne. Ali fan nisam.

Hoce li to doprinijeti popularizaciji latinskoga ili popularizaciji ucenja kao takvog? Ne vjerujem.

Knjigice o Harryju Potteru, u knjiznicama, mozete naci i na odjelu za djecu i na odjelu za odrasle, navodno ih svi jednako vole. Na hrvatskome i u engleskom originalu. Ali nikad na polici sund literature, kako sugeriraju autori metodickog prirucnika za dvogodisnji latinski.

Knjigice slicnog tipa postajale su djecjim klasicima i uvlacile se u obveznu lektiru, bez vecih problema. Pretvarale su se u kazalisne predstave, snimani su filmovi, kreirane su igrice. Dio su danasnje opce kulture.

Ipak, onog trena kad ucitelj pokaze prstom na njih, magija kao da nestane.

Je li to zato sto je zivot protiv skole koliko god da ‘skola je za zivot’?

Ako mene pitate, stvar je bas obratna.

Ima jedan detalj iz predzadnjeg dijela serijala, onaj kad glavni junaci inkognito upadaju u ministarstvo magije: ulaz je kroz wc: djelatnici ministarstva doslovno ulaze u skoljku i kad puste vodu, nadu se na svom radnom mjestu: na kom vlada atmosfera straha: broje se krvna zrnca. provjeravaju diplome:

Kako istinito!

Komentiraj »

Značke

Ono što zovemo viškom vremena zapravo je nus pojava onog što zovemo životom u zajednici, i induciranim osjećajem ne/korisnosti, u slučaju kad nas nitko ne gleda. Za primjer, kad smo sami, bez većih problema možemo zuriti u oblake, vatru ili mlaz vode iz slavine. Kad nas netko gleda dok to isto radimo, ne samo da će nas, bez sumnje, proglasiti ludim i lijenim, nego ćemo i sami biti sigurni da je baš to na stvari. Zato se društvo pobrinulo da nas uvijek pomalo progoni osjećaj da nas netko uvijek nadzire, i da taj netko nije bog, kojega još nitko nije čuo govoriti ljudskim jezikom, nego vaš bližnji.

Kako nisam cijepljena od latentne paranoje, ta veći dio života provedoh po državnim ustanovama, nego s bićima koja me defoltno vole, svoj višak vremena najradije provedem, ako ne na ovom blogu (ili nekom drugom), a ono translatirajući fraze na gugl prevoditelju. Do sad sam skupila preko nekoliko tisuća znački. I pošto je princip isti, potakla bih, ovim putem, sve vas koji radije skupljate bodove na kakvoj video igri, da umjesto na trenutnu zabavu, uložite svoj višak doprinoseći zajednici.

Isti taj princip rada i vrednovanja, primjenjuje se, ako niste znali, i u našoj novoj eksperimentalnoj ‘školi za život’, kojoj je krajem polugodišta dana ‘čvrsta četvorka’, kako smo mogli čuti na vijestima, čitati u novinama.

Izrađena je, naime, platforma, koju sam na ovim stranicama već reklamirala, i kojoj imaju pristup samo registrirani korisnici, koji istu i nadograđuju: Za svaki unos/doprinos bivaju nagrađivani značkama, bez obzira da li će zajednica to na koncu ocijeniti korisnim ili primjenjivim. Postoji forum na kojem pomažu jedni drugima i razmjenjuju iskustva. (Svi su jako pristojni, još nisam naišla na kvalitetniju raspravu, a o korisnosti, što možemo reći? Neka kaže vrijeme.) Dakle, baš sve kao na google translatoru, Osim što nije besplatno. I što mi nećemo znati, što se točno radi niti zbog čega.

Ministrica je izjavila nešto poput “ocjenu su izrekli svi učitelji, ravnatelji i khm učenici…”… Roditelje nitko ne spominje. To su one osobe kojima učitelji i ravnatelji smiju i mogu poslati socijalne radnike na kućnu adresu u slučaju da prema njihovoj stručnoj procjeni nisu zadovoljni kućnim odgojem đaka.

Ili općenito ponašanjem, odnosom prema udžbenicima, suučenicima ili radu.

Ukratko, stvar je dogovora unutar zajednice. Koje dio niste.

2 komentara »