Naselje u kojem stanujemo građeno je u ono vrijeme kad je bilo popularno ulaze u insule, kao i katove u istima označavati rimskim brojevima. Namjerno ne kažem ‘rimskim znamenkama’, jer se ipak ne radi o vremenu Gaja Julija, ali što je par tisuća godina gore, dole, na vremenskoj liniji.
Sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kada je nastajalo još.jedno.radničko.naselje, bilo je to, pretpostavljam, jako fensi, te i dandanas možemo čuti ponekog od aboriđina kako s ponosom priča da ‘je to znak vremena u kojem se nije šparalo na betonu ni na željezu, u kojem se radilo po zanatu, a inženjeri su znali znanje’, tako da su se sve do današnjeg milenijuma samo prebojavale udubine u križićima i kružićima, bez puno mislit, a samo poneki od stanovnika još nosi u sjećanju stvarno značenje tih simbola.
I tu imamo problem:
Budući da stanovnici trećeg milenija sve rjeđe izlaze iz svojih pećina, a naviknuti su da im se sve donese do samog praga iste, i budući da si osvještavamo da je zanimanje vozača i dostavljača, jedino zanimanje budućnosti, neophodno je uvesti učenje latinskoga jezika (s pripadajućim rimskim brojevima) u sve, a ne samo prometne i dostavljačke, škole. Time bi se riješilo nekoliko problema:
- povećanje satnice nastavnicima klasičnih jezika koji nemaju punu normu, odnosno, zapošljavanje većeg broja istih
- otvaranje novih odjela, jer kako imam čuti škola za dostavljače još ne postoji te na tom tržištu vlada kaos, a istovremeno se krši čitav niz propisa pri zapošljavanju ljudi i radnika s neodgovarajućom stručnom spremom odnosno stručnim osposobljenjem
- organiziranje brzih tečajeva latinskoga, dok čitava stvar ne zaživi
- veći broj sati latinskoga u školama u kojima taj predmet već ima tradiciju (vidi pod 1.), što podrazumijeva i logistiku i birokraciju i pi ar koji bi elaborirao zašto, čemu i kako dalje
Ovo je samo nekolliko nasumce pobacanih ideja, a objasnit ću zbog čega je čitavu stvar neophodno ozbiljno shvatiti budući da je za razliku od silnih apstrakcija kojima nas inače sustav opterećuje, ova, baš ova od esencijalne stvarnoživotne važnosti:
Dogodilo se već nekoliko puta da je dostavljač u čudu pitao ZBOG ČEGA naša zgrada NEMA označene katove. Liftovi su ok, oni su istočnjački, imaju arapske iliti indijske znamenke, ali kad izađeš iz tog čuda moderne tehnologije, NETKO vam je iskrižao katove.
Nikom živom ne govorim da sam prof. latinskoga. Da se ne pomisli da sam ja taj netko.
Ipak, lako je meni za dostavljača-vozača, on i tako ne bi povezao svezu. Jeza je kad pomislim da bi to mogao biti bilo koji od mojih učenika.
Naime, nekako pred kraj školske godine, došao je učenik pristojno zamoliti bi li mogao odgovarat za veću ocjenu (Ne morate izgledati šokirano, to je najobičnija stvar da svatko brine o svom općem dojmu!), da ako sad dobije četri onda bi mu moglo bit pet, a onda će mu prof iz xy dat pet, i razrednica je isto rekla … što znači da moram izmislit pitanja na koja će znat odgovor, i pitam ga neka napiše današnji (ok, tadašnji) datum rimskim znamenkama, dakle ne na rimski način po rimskom kalendaru, samo da prepiše arapske znamenke … ne zna. A da napiše koliko ima godina? Ne. Iks Ve, pitam, ili Iks ve i? Ha? Napišem ja umjesto njega. Pita, jer jasno mu je da nije dobio četri što bi moglo značit i pet, hoću li mu dat još jednu šansu. I što se točno traži za četri do pet.
Pa otprilike ovo što je sad bilo, samo bi to trebao znat.
Pod hitno, pod obavezno, pojačani program latinskog!
(možda i profesorima latinskoga, također)
___________________________________________________
Nova je ministrica najavila novu strategiju već u rujnu, što znači da će se raditi preko ljeta, pa kako je sigurno da se neće uvažiti moj prijedlog obaveznog pishotestiranja za ljude koji rade ili koji namjeravaju raditi u obrazovanju (dakle, zaposlite vi psihologe i psihijatre, ali za radnike, ne za učenike), evo ovaj ljetni post je svakako više u duhu, i na boljem tragu.
Ugodno ljeto, svima!
