pollex.hr

metodika u nastavi klasičnih jezika

Zanimanje i zvanje

dana Svibanj 11, 2013

Jučer su me moji prvašići pitali jesam li ja prava profesorica.

Oni se ponašaju k’o djeca (oštre olovke po deset minuta, galame, tužakaju se, čupaju za kose, mlate se i maze se…), i ja ih tako tretiram (pišem im plusiće, ako naprave nešto dobro; minusiće ako naprave nešto loše, a to je nešto što sam kopirala od Petrove(9) učiteljice).

Ipak, gornje pitanje nije bilo šala. Današnji gimnazijalci zaista ne znaju što znače titule.

Sjetila sam se djevojke koja je prošle godine diplomirala na Filozofskom, a kod nas je bila na nekakvoj zamjeni. Bila je jako ponosna što je (ipak) profesorica. To je ona generacija koja je prosvjedima izborila nastavak studiranja po “starom programu”, dakle, upisala je faks tko zna kad, i po tom zastarjelom programu ga nakon tko zna koliko godina dovršila. Bez obzira na “najnovija znanstvena istraživanja”. Malo ovo karikiram, jer zapravo ne znam što bi to na Filozofskom moglo biti novije ili bolje (ili u suprotnom smjeru) “po bolonji”, ali poanta je da nije znala ni ona. Kako se čini, najvažnije od svega je što je ta generacija ipak ostvarila sebi titulu profesora.

Onda sam se sjetila da je kružila priča kako su neke profesorice obilazile referade svojih sveučilišta tražeći da im se “po novom”, budući da su studirale 5 godina, prizna magisterij. (treba li ovdje napominjati da po Kolektivnom ugovoru (NN br 66/11 čl. 22 st. 2.) magistri i doktori znanosti imaju 15% veću plaću)

Također sam se sjetila kad su naši političari tražili titulu doktora za sve diplomirane pravnike.

A pala mi je na pamet i moja profesorica od koje sam prvi put čula da medicus, -i, m. nije doktor, nego liječnik. -> doktor je titula, a liječnik je zanimanje. Isto to i ja govorim od prvog polugodišta, ali nitko me, izgleda, nije ozbiljno shvatio. Ili nitko nije vidio svezu.

Jedna djevojčica, kojoj je mama profesorica, je ustala i počela objašnjavati kako “za profesora treba pisati znanstveni rad, a za nastavnika i učitelja ne treba”. (o_O)

Jedan je dječak, mrtav ozbiljan, rekao da “ni’ko ne treba pisat ništa, da su to samo kompilacije”.

Nisam pitala znaju li što je kompilacija.

Niti što je znanstveni rad.

Opet sam objasnila razliku između zanimanja (onog što radiš) i zvanja (onog za što si se školovao), te rekla da iako radim kao učiteljica, ipak(!) imam diplomu profesorice. I pobrala gromoglasan pljesak.

U očekivanju sam, da će se od sljedećeg tjedna počet ponašat kao gimnazijalci.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

%d bloggers like this: