pollex.hr

metodika u nastavi klasičnih jezika

Matematika i gramatika

Opća je zabluda da su matematika i gramatika dvije različite znanosti u kojoj prva “radi s brojevima a druga radi sa slovima”.

Nećete, naravno, nigdje pronaći knjigu u kojoj baš to tako piše, ali ako pitate bilo kojeg čovjeka od knjige, da vam razumljivim jezikom objasni o čemu se točno radi, reći će vam ovu o brojevima i o slovima.

Ako baš nemate sreće, možda ćete morati slušati i o strukturama – slova i brojeva. O međuodnosima i međudjelovanjima.

Da matematika ima malo veze s brojem znaju učenici prve godine učenja grčkoga. Ali i svatko tko ima volje potražiti u rječniku:

imenica to mathema  je učenje, znanje, znanost, nauka

pridjev mathematikos, 3 označava ono što pripada matematici, znanju.

S druge strane, to gramma jest slovo, ali i knjiga, natpis, pismo, pa tek onda književnost i učenost. Grammatike označava i alfabet, i gramatiku, a grammatikos je onaj koji zna čitati i pisati, učenjak.

Prema Anićevu Rječniku stranih riječi iz 1999., matematika je znanost koja se bavi apstraktinim i kvantitativnim odnosima među čistim veličinama (brojevima) i prostornim (geometrijskim) oblicima i pojmovnim tvorevinama i njihovim simbolima te uključuje i kvantitativne operacije i rješavanje kvanitativnih problema u primjeni; fundamentalna je kao metodološki aparat u svim egzaktim znanostima i neophodna kao primjena u brojnim društvenum i općenito modernim znanostima (ekonomija, kibernetika informatika, statistika, statika, elektronika, psihologija, sociologija itd).

Vjerojatno ste znali i za postojanje matematičke lingvistike -> Dio lingvistike u drugoj polovini 20. stoljeća koji koristi matematičke metode u istraživanju -> Chomsky. Dakle, sad znate.

S druge strane, u Anićevu Rječniku stranih riječi iz 1999. za gramatiku piše da je

1. proučavanje sustava jezika i njegovih zakonitosti, glasovnih osobina, sustava i funkcije riječi, njihovih skupova, veza i račenica.

2. knjiga koja izlaže taj sustav.

3. skup posebnih pravila koji važi za neku znanost, tehniku i sl.

 

Da, i meni se čini da je gramatika nepravedno omalovažena.

Sad se vratimo na početak, i povucimo ovakvu paralelu, matematičar bi bio onaj kojem je dostupno znanje, a gramatičar onaj koji to zna (i) zapisati, te na taj način znanje prenositi.

Jedno bez drugoga ne. Ili bolje da ne.

Kako je došlo do banalizacije i tko je za to kriv…

Kladim se na masovno obrazovavanje. Naivnu, i pogubnu, pomisao da svi možemo / moramo sve.

 

I za kraj,

PREPORUKA

 

Zanimljivu definiciju matematike, sam pronašla u knjizi Matematički gen, Zašto ga svi imaju ali ga većina ne rabi (Algoritam, Zagreb, 2008.), u kojoj se citira druga jedna knjiga Predigra matematici iz 1955., a glasi:

Matematika je klasifikacija i istraživanje svih mogućih obrazaca. Pojam obrasca ovdje rabim u značenju s kojim se neki neće sloziti. Mora ga se razumjeti u širem smislu, u značenju bilo koje vrste pravilnosti koju um može prepoznati. Život, a posebice intelektualni život, moguć je samo zbog postojanja određenih pravilnosti u svijetu. Ptica prepoznaje crne i žute rojeve pčela, čovjek shvaća da je rast biljke posljedica sijanja sjemena. Um je u svakom od tih slučajeva svjestan obrasca koji se nalazi u temelju određene pojave.

Zašto većina ljudi ipak TO ne prihvaća, pročitajte sami.

 

 

 

Hvala, R 🙂

Oglasi
Komentiraj »

Bože, još katastrofa!

Da započnem crnohumorno: prevedi/umetni predikat prema smislu koristeći optativni konjunktiv?

Jer takvoj sam farsi svjedočila. Grad/Županija je uputio/la dopis školama za pomoć poplavljenim područjima. Traže hranu/robu i točan popis koliko je tko čega dao. Jer ima, znate, dosta slučajeva pokušaja i tome slično.

– Zar nije elegantnije i lijepše (o da, elegantnije je sa “i”) prikupljati novac. I onda doći ispred škole s uplatnicom, nego s vrećama ko neki tamo (zamisli grimasu – seljak)?

– Ne ne ne ne. Pazite, točno se zna… Jer novac… trag novca… Nego, t t t t … A onda ćemo mi … ispred škole … Pazite, čitava akcija ima edukativni karakter… Onda (misli na tsunami) smo novac … A pazite oni (misli na učenike) moraju vidjeti i ovaj drugi vid …

– Hm. Nekome je možda zgodnije dati pet ili deset kuna bez pedevea, nego kupovati oprostite uloške po dvadeset. Kako ću ja nekog natjerat šta da kupi? A i što si onda dao?

Ubacila se i vaša omiljena učiteljica s “nemojte se ljutit ali ljudi pomažu i daju i bez da ih se na to tjera”.
Gdje nestade vjera u ljudsku dobrotu?
Mislim da u školskim zbornicama. Ono, kad se na tuđoj nesreći skupljaju poeni.

– Dobro – presjekla je ravnateljica – Ovo je trenutno sad. Ali bit će još prilika.

Komentiraj »

Sličica

Zvonilo! A ravnateljica odredila “strogo, strogo”.
Požurim prema učionici, vrata zatvorena. Posluhnem, muk mukli. Nisu valjda pobjegli?
Otvorim vrata. Stadionska atmosfera. Ono pred jedanaesterac. Dva tri momčića bacat će sličice – to se zove ‘peljanje’ -, djevojčice formirale oko njih polukrug, u pozadini šapću se prognoze.
Stojim na vratima, sa svim svojim profesorskim autoritetom…
– Zatvorite vrata – smireno će igrač.
– Prođite samo – govori mi drugi.
Stojim ukopana.
Momčić me uzme pod ruku i otprati do katedre:
– Sidite slobodno!

🙂

Kad pitate koliko do kraja škole, oko mjesec dana tako nešto, ali na pitanje koliko do prvenstva, zna se tocan broj dana sati i minuta!
Hvala bogu što život ide svojim tijekom!
(a jest mi neka usporedba)

Komentiraj »