pollex.hr

metodika u nastavi klasičnih jezika

Jeste li čuli za “dignitas”?

Moj otac je, dok sam još bila učenica osnovne škole, bio član nekog komiteta. Iz ove pozicije ne mogu točno reći je li to bilo nešto kao današnje Vijeće roditelja, ili nešto kao današnji Školski odbor, samo znam da mu je jedna od obaveza bila biti na sjednicama Učiteljskih vijeća, sa kojih bi se redovito vraćao iznerviran.

Tada mi nije bilo jasno što ga je točno smetalo, ali nerijetko je o spomenutom Vijeću govorio kao o kokošinjcu izgubljenom u prostoru i vremenu, koji nema veze sa stvarnim životom i samo kljuca “jaja jaja”.

Onog trena kad sam i sama postala članom koko Nastavničkog vijeća, postalo mi je – jasno:

Tu se, naime, radi o većoj grupi jednostavnih žena* kojima je socijalna država** osigurala diplome, a plemenske veze stalni posao u struci.

Voljela bih da me se ne shvati pogrešno, to su uglavnom pristojne osobe, koje uredno odrađuju svoj posao za novac, ali koje će se jako brzo pretvoriti u prijenavedenu suprotnost, ako samo naslute da ih netko/nešto ugrožava. Pri tom se obično radi o beznačajnoj stvari, o kojoj su u stanju razglabati satima, u uvjerenju da rade nešto korisno i pametno.

Ne znam možete li zamisliti na jednom mjestu pedeset ili više egocentrika od kojih svaki za sebe misli da je najduhovitiji, najdovitljiviji, najsimpatičniji i najpametniji, te da ono što on radi vrijedi najviše?

To je, otprilike, Nastavničko vijeće.

Tako se neki dan razglabalo o djevojci o kojoj sam pisala dva tri posta niže, koja zbog opravdanog razloga ne dolazi u školsku zgradu, a ispite polaže po dogovoru.

Jedno od članica našeg Nastavničkog je vidjelo djevojku kako s mamom bira cipele!

– Sjedi u dućanu, a mama joj donosi! Je li mogla tako sjedit i u školi?

Nekad me je strašno sram mojeg nastavničkog vijeća. To “nekad” sve je češće.

I stvarno, zbog čega ne bi sjedila u školskoj zgradi, a stvarni život nek je ogovara. Zbilja, ne vidim zašto ne.

Ali da ne biste pomislili kako se na NV-u samo raspravlja o drugima, jedna o stalnih točaka je “povratak digniteta struci”.

– Nekad se je Profesore poštovalo!

(khm, poštivalo)

Velim, nije nikad.

(ja kao znam)

Nekad se, poštivalo i dobre meštre i dobre krojačice i dobre kuhare. I dobre učitelje.

Ne zato što su učitelji ili kuhari ili krojači, nego zato što su radili dobro.

Oh, kako sam se samo usudila, još ČLAN, tako degradirati struku. Sa običnim, sa običnima… fuj kuharima, meštrima, fuj…

_____________________________

*uključuje osobe sva tri roda i spola

**još u vrijeme moga odrastanja socijala je označavala nešto nekvalitetno, tipa socijalni zubi, za razliku od pravih, socijalna zgrada za razliku od privatne kuće, a u istom se značenju koristila i etiketa “lijevi”. Nije toliko puno vremena prošlo a da svi žele posjedovati (dapače da posjeduju) nešto socijalno.

Oglasi
Komentiraj »