pollex.hr

metodika u nastavi klasičnih jezika

E-skole*

Vijest koja je razveselila najranije ujutro, bila je ona, koju je plasiralo Ministarstvo ekologije, o ukidanju naknade za PET ambalažu, čime je stvorena pretpostavka da se cijena mlijeka smanji za više od pola kune!

Zašto je to nama bitno?

Pa, konkretno oko mojih škola (pustimo sada kvart, ulicu i grad, općenito), krstare dvije starice, koje bi po izgledu lako mogle biti i umirovljene učiteljice, a koje, nekad više a nekad manje strpljivo čekaju u školskom dvorištu da, nekad više a nekad manje pristojni učenici, dovrše svoje jogurte iz plastičnih boca. Naime, već se zna da se prozirne boce s vodom ili sokom, ne odbacuju tako lako, jer mogu biti ponovno i ponovno punjene – vodom iz slavine.

Iz čega je jasno vidljivo da:

1. je učenička svijest o ekologiji dostatna, te ju nije potrebno više forsirati, i

2. da je učenička svijest o međugeneracijskoj solidarnosti dostatna, te ju nije potrebno više forsirati.

Osim toga, ako će nenaplaćena boca od 50 lipa pojeftiniti mlijeko za 52 lipe, otvara se i pitanje za školski debatni klub, ili makar TV-parlaonicu: Znači li to da nas je netko svo ovo vrijeme varao na bocama, ili da ćemo od srpnja o.g. morati kupovati mlijeko u kesicama?

A što je dobro za:

a) razvoj govorničkih vještina učenika, odnosno,

b) poticanje kritičkog razmišljanja i logičkog zaključivanja.

Slikovni rezultat za pet ambalaza za mlijeko

_____________________________________________________________________

*prefiks e- dolazi u značenju elektronički, edukacijski, edukativni, ekološki i ekonomski (sve u jednom!)

Oglasi
Komentiraj »

Voli me, ne voli me

U jednom od prethodnih postova napisala sam da se ocjene daju na simpatičnost. A ne na ‘znanje i zalaganje’.
Nešto kasnije, spominjala sam i tzv. tihu diplomaciju (pritiske i ucjene) u svrhu dostizanja određenog prosjeka određenog učenika. A onda s tim u vezi i probuđenu savjest (ili inat) u vidu “ako mora mali od kuma imat peticu, e onda može i mali xyz” (moje objašnjenje hiperinflacije odlikaša).

Stvar je u tome da sam, dok sam to pisala, mislila da pišem nešto novo i skandalozno i šokantno – tako sam se osjećala. Međutim, ispalo je da otkrivam toplu vodu, jer sve češće čujem kako “neka profa nekog neće da pita za veću jer ga mrzi, a kako je nekom drugom dala dobro jer mu zna mater”.

Ili sam živjela sve ove godine pod staklenim zvonom, ili sve lagano ide kvragu, ali prije će biti da je “i – i”, nego “ili – ili” – koje je isključivo i samim tim nepoželjno.

Sama ni inače nisam stroga niti sitničava, ali se isto u svakoj generaciji nađe makar desetak onih koji cmizdre na wc-u ili šalju izaslanstva lovaca na prosjek, koje zovem prosjacima. (čujem da ih kolege nazivaju advokatima i političarima – što oni redovno shvaćaju komplimentom, na koncu čitava se stvar vrti oko toga da je potrebno mlade što više zainteresirati za politiku i polemiku) (ne znam koliko takvih shvaća da polemika dolazi od polemos) (niti mogu naći u tom išta pozitivnog) (bitno da je cilj postignut)

Najsjajniji biser mi je jedan momak kojem sam još prošle godine napisala minus dvojku za 38% točnosti na pisanoj provjeri. “Propisana” granica je 40%, a ova razlika od 2% vjerojatno ne bi bila niti pola boda, stvar je u tome kako prikazuješ rezultate, međutim, dječak je uvjerio sebe da sam Ja Njemu dala dvojku jer ga volim. Štaviše, on kaže da sam samo Njemu Dala dvojku jer samo Njega volim. I bio je jako šokiran kad mu nisam zaključila ocjenu koju je sebi zacrtao da ću mu zaključiti samo zato što on to tako želi. Na početku sata je rekao “Ali to sam ja. Vi mene volite.” A na kraju sata “Znači sad si pokazala svoje pravo lice!”

Na koji način objasniti nekom koga sustav sustavno uvjerava da je centar svijeta i da sve počinje i završava u njemu i od njega, da godišnje prosječan nastavnik ima minimalno dvjestotinjak istih takvih (prosječnih) učenika, i da nema tu mjesta ni vremena za osobne obračune, koliko god da mi pričali o tome.

Ne propustite sljedeći nastavak naslova “Sve je osobno”!

Komentiraj »

Multum non multa

Nikada mi nije bilo jasno, kako itko može imati lošu ocjenu iz materinjeg jezika. Osim, jasno, ako nisu u pitanju nepročitane lektire i nenapisani domaći radovi. Tada se radi o običnoj lijenosti, a takvi učenici u pravilu ne upisuju gimnazije.

Odnosno, nisu upisivali…

… otkako je, umjesto strpljivosti, marljivosti, točnosti, urednosti, bitnije “kritičko razmišljanje” te apstraktno razumijevanje ljudi / stvari / pojava, što se u praksi razumije pod slaganjem s onim što trenutni autoritet kaže da je, gimnazije zaista upisuju djeca koja najljepše i najbrže klimaju glavicama.

A, po glavi stanovnika, nikada u domovini nije bilo više gimnazija ni gimnazijskih programa. Čak ih je više nego gimnazijalaca.

(neka mi bog oprosti zbog ovog, jer znam da ni jedan roditelj neće)

In summa, bavim se mišlju, jer ionako je sve zabava, pokrenuti nagradni kviz (znanja?) na temu: LAPSUS ILI… JE HRVATSKI JE… TEŽAK?

PER MULTA SAECULA ROMANI MULTAS URBES MULTAQUE TEMPLA MONUMENTA AEDIFICIA AEDIFICABANT.

image

napomena: učenik/ca je u istom testu točno napisao/la sve latinske deklinacije i konjugacije. čak je pogodio/la vrste riječi te velika i mala slova.

😦

Komentiraj »