pollex.hr

metodika u nastavi klasičnih jezika

iPeople vs. Digital Humans

Kako posljednjih par mjeseci tratim vrijeme pomažući jednom bistrom djetetu da popravi ocjene iz jezika (G. pl.), primijetila sam da nove i poboljšane moderne školske knjige dosta sliče slikovnicama i bojankama, pogotovo udžbenici(!) za književnost, odnosno šarenim tinejdžerskim časopisima, poglavito udžbenici jezika / gramatike.

Štaviše, nisu one samo izgledom modernije od knjiga koje je morala koristiti moja generacija, svaki zadatak je čisti modernikluk: znate ono, kad se skupina stručnjaka skupi pa se složi da djecu treba učiti kritičkom mišljenju, e pa u ovim modernim knjigama svaki zadatak počinje sa “Napiši u 50 (500, ovisno o broju stranice, tj. kako napredujemo kroz školsku godinu) riječi svoje kritičko mišljenje o…”

“… o tome koje su boje oči dotarice Luce iz Alkara Dinka Šimunovića” – reklo bi prije spomenuto dijete.

Jer to profa traži. Ona tako procjenjuje koliko se pažljivo čitala lektira. I ne samo to, ona na taj način trenira minucioznost, i za stvarni život. Vrag je u sitnicama.

Udžbenici stranih jezika pak promoviraju popularnu kulturu u svakom pogledu. Primjerice, u udžbeniku engleskoga ozbiljna je lekcija o Brad Pittu, u udžbeniku talijanskoga o Erosu Ramazzottiju (ne zamjerite ne namjerni višak ili manjak konsonanata).

Nedavno su imali za zadaću imali pisati esej na temu iz života jednog hakera i zašto je to grozno. Esej do 500 riječi. Za ocjenu.

Moderna ih škola priprema za moderan život. Moderna se škola već prilagodila modernom životu. I za razliku od stvarnog života, ona je već tamo. A što vi čekate!

I sad, budući da, kako rekoh, tratim vrijeme na ocjene, dakle krajnji rezultat, ne stignem se baviti sadržajem, te naslov koji sam pokrpala od fraza koje sam usputno vidjela u jednom od modernih udžbenika, prevodim ovako: Ja-ljudi protiv lijenčina. Egoisti protiv parazita. I obratno. Ali, ako je I u JAbuci i očito, možda je potrebno reći da su digitalci ovi koji upiru prstom.

Ništa, načula sam kako se začas digla viralna revolucija zbog “kurikulUMa”. Pozivaju se ljudi na ulice.

Nekako se nadam da će tužni (sit venia verbo) voditelj projekta shvatiti da nepotrebno radi od sebe mučenika, te odustati prije nego se pretvori u klauna.

Iako mislim da je za to prekasno.

I prenevažno.

-.-

Smiješno je kad isti ljudi koji galame protiv ‘crkve u školi’ zazivaju pomoć političara. Što je to ako ne pad čovječji?

Sjetim se često jedne svoje profesorice koja je stalno kukala “Jadna zemljo kakvu ti djecu ostavljamo”. Ja sam bila to dijete. Ovi iz naslova mi, također.

 

Oglasi
Komentiraj »

Dva kamena i listina

o cjelovitoj kurikularnoj reformi i zašto ona neće uspjeti

Počelo je dobro: netko je primijetio da sa školstvom nešto ne štima i odlučio poduzeti nešto. A onda se počelo s nadmudrivanjem koje se uglavnom vrti oko toga tko je održao / odsušao koliko seminara i kad će se platiti putni troškovi / dnevnice.

Na terenu je stanje uglavnom takovo da se lokalni nastavnik lokalne ustanove, koji u svom selu nešto i znači, isprepadan diže na zadnje noge, jer ga je uvjerilo da će ubuduće morat polagat račune nekim anonimnim birokratima u zagrebima, umjesto svojem ravnatelju koji mu je osigurao egzistenciju zaposlivši ga u državnoj službi, i u tom pravcu nastupa prema učenicima u učionicama i zainteresiranim roditeljima.

Dočim u prijedlozima kurikula ne piše ništa osim

Učenik je u centru nastavnog procesa …

i

Svaka pojedina škola s ravnateljem kao nosiocem na čelu stvarat će školske kurikule čime će oblikovati poseban identitet …

A to bi otprilike trebalo značiti da razredna vijeća za promjenu surađuju i zajedno dogovaraju nastavne programe, na korist svojim učenicima.

Budući da je opće poznato da se nastavnici istog predmeta iste škole ne mogu uskladiti oko količine i kakvoće gradiva, nekmoli kriterija ocjenjivanja, zaista je naivno očekivati da bi se to moglo dogoditi na razini čitavog grada ili pokrajine ili države.

A javna je tajna da nastavnici određenog predmeta (misle da dobro) znaju samo svoj predmet, što bi značilo da bi za bilo kakvu suradnju morali ponovno učiti, a što većina nije spremna. Što zbog taštine, što zbog neimanja vremena.

Nered svima odgovara. Zato je CKR dobra: zbog dojma da se radi. Jer posla zapravo nema.

Ili, kako je jedno bistro dijete nedavno izjavilo:

  • Čitava nacionalna povijest, dva kamena i pergamena (Zvonimir, Branimir, Trpimir)
  • Jezik, 4 milijuna izvornih govornika (i to ih svakodnevno uvjeravaju da govore loše) i nitko više. Jer zašto bi?
  • Znanost, ha?
  • Sport, početnička sreća, a ako se ustali, bježi odvde!

 

 

 

Komentiraj »