pollex.hr

metodika u nastavi klasičnih jezika

Ljudmila Ulickaja o obrazovanju

I sada, dragi moj, vracam se na početak našeg razgovora: moralne osnove su uništene. Nemoralna nauka je gora i opasnija od nemoralnog neznanja…

Na ovom mjestu Pavel Aleksejevič živne:

Ovdje je, Ilija, tvoja glavna slabost, uvijek trpaš sve u jedan koš. Brkaš pojmove. Moralno neznanje ne postoji. Neobrazovani čovjek može biti vrlo moralan, i nepismen čovjek može biti vrlo moralan. Iz tvojih riječi slijedi kako je znanost antiteza neobrazovanosti. To je pogrešno. Znanost je način organiziranja znanja, neobrazovanost odbijanje stjecanja znanja. Neobrazovanost nije nedostatak znanja, nego programiranosti. Paracelzus je na primjer o ustrojstvu ljudskog tijela znao manje nego suvremeni obični doktor, ali za njega ne možeš reci da je bio neobrazovan. Znao je za relativnost znanja. Neobrazovanost ništa ne pretpostavlja, osim svoje vlastite razine, i upravo zbog toga ne postoji moralna neobrazovanost. Neobrazovanost mrzi sve što joj je nedostupno. Negira sve što zahtijeva napor, djelovanje, promjenu točke gledišta. Da, doduše, što se znanosti tiče mislim da ni ona nema moralni aspekt. Spoznaja nema moralnu dimenziju, jedino ljudi mogu biti nemoralni, a ne fizika ili kemija, a pogotovo ne matematika…

Goldberg se nasmijao i u kutovima usta proviriše posljednji sačuvani zubi:

Paša, možda si u pravu, ali mi ne odgovara ta tvoja ispravnost. Ako postoji progres i briga o čovječanstvu, nauka koja je usmjerena na postignuce neke uvjetne dobrobiti čovječanstva je moralna, a ona koja se ne brine o čovječanstvu – neka ide k vragu. Sanduk s relikvijama svetaca!

Oprosti – raširi ruke Pavel Aleksejevič – Kad bi slijedili tvoju logiku onda bi bila potrebna marksističko-lenjinistička, staljinistička, buržoaska ili čak radničko-seljačka znanost. Bože sačuvaj!

+++

Dobro je ovo stavljeno “bila bi potrebna…”; marksističko-lenjinistička, buržoaska, čak radničko-seljačka znanost, naravno, postoje. Pod imenom društvenih znanosti stavljeni su i iznad fizike, kemije, matematike. Određuju koliko su ove moralne ili ne. Ali kako dobro reče Pavel Aleksejevič, znanje nema moralnu dimenziju, jedino ljudi mogu biti moralni. A mogu i ne biti.

Moji učenici bi rekli: “Kako ćemo mi to znat?”

Oglasi
Komentiraj »

Bela Hamvas o obrazovanju

Ebner je rekao da je odgoj podivljali slon u prodavaonici porculana. Na kraju, slučajno, ostane i koji čitav komad. I, kada se odgoj završi, čovjek se prihvaća lijepljenja razbijenih komadića. Do kraja života možda i bude gotov s tim.

U moju prodavaonicu porculana provlila je manja životinja, ali je zato, pogotovo kad sam počeo ići u školu, napravila prilično dobar posao. Počevši od toga razdoblja pa sve do svoje osamnaeste godine, samo se mutno sjećam svojih imena. Ne samo stoga što je odgojna zvijer zveketala i izuzimajući ono najskupocjenije, okrnjila i porazbijala sve i u meni. Stvar je počela biti zastrašujućom kada ni za dlaku nisam htio popustiti onim smrdljivim splačinama kojima su  nas danima, u svakoj minuti svakoga sata, pogotovo u školi, umivali, a koje su tako svesrdno nazivali životnom realnošću. Tako sam primijetio da mladež suviše lako i suvise brzo popusta tom krštenju unatrag. To je religija tjatakavjesvijet. Držanje naučisesinkopokoravatistvarnosti nisam prihvatio ni za trenutak. Nikada nisam nikome povjerovao kako je ta gadarija realnost.

Realnost je za njih bilo nebo sa svim zvijezdama, koje je zapravo lunapark nekoga kozmičkog šarlatana, realnost je za njih bilo ljudsko tijelo, koje je kiks kakva nespretnog šeprtlje, dok je ženska ljepota podvala grabežljivica, a ljubav lakrdija. Realnošću su nazivali to kada se međusobno kleveću, kada popljuju sve što je čisto, kada potajice čine dvosmislenim ono što je jednostavno, kada sumnjiče poštenje, kada žmirkaju nad očitovanjem toplog srca, kada ogovaraju strast, kada nad dubinom nabiru nos, kada sve ono što je ozbiljno i istinito i svjetlosno, zaslinjuju i omalovažavaju, krivotvore i prljaju. Ono što je izvan te realnosti, tek je nezrelo sanjarenje deriščadi, takozvani idealizam. Plemićka razvratnost, građanska korupcija i ressentiment ološi susreću se na toj točki. Život su htjeli progutati samo kao takvu splačinu. Realnost je imalo samo okorjelo podlaštvo, i životni je plan počivao na tome da prevara i nasilje imaju punomoć za postojanje. Upravo takvi su se nazivali “sposobnima za život”, hvalisavac i licemjer i štreber.

 

Komentiraj »