pollex.hr

metodika u nastavi klasičnih jezika

Tipoglikemija

o disleksiji i o disgrafiji, te o gramatici i o pravopisu

Tipoglikemija je sposobnost mozga da pročita riječi u kojima slova nisu napisana ispravnim redoslijedom. Bitno je, kako su zaključili znanstvenici s Kembridža, da se prvo i zadnje slovo nalaze na pravom mjestu, a sve ostalo mozak će sam posložiti. Ako možete pročitati sljedeći tekst, vaš mozak radi besprijekorno:

Poamećrej kjoi se jaljva pirkilom čtianja nokeg teskta. Zaavljhuujci nobniecoj mcoi ljdksuog mgzoa, pemra irtazsiavnjima nucainka sa Kmbreidza, njie vzano kjoim su roedsijldoem npiasnaa slvoa u rjicei, jdieno je btino da se pvro i psldijeonje sovlo nlaaze na sovm mstjeu. Otasla solva mgou btii u ptponuom nerdeu i bez ozibra na ovu oloknost, tkest mzeote ctiati bez pobrelma. Ovo je zobg tgoa sto ljduksi mzoak ne ctia savko slvoo pnaooosb, vec rjicei prmraota kao clejniu. Oavj preomecaj je sljiavo nzavan tipoglikemija.
Zacudjujujuce, zar ne? A uejivk ste msilili da su gamrakita i pavrpois vzani…

: a onaj tko bi vam rekao suprotno, vjerojatno je zavidan, te je s tog razloga i izmislio ime za disleksiju i za disgrafiju.

Kao izvori poslužiše (opet) alternativne web stranice:

http://www.novi-svjetski-poredak.com/2015/08/02/moz4k-r4di-punom-p4rom-ako-mozete-procitati-ovaj-tekst-imate-takozvani-poremecaj-mozga/

http://www.katehetski-nadbiskupija-split.net/zanimljivi-tekstovi/tioglikemija-pobrkana-slova/

https://www.srednja.hr/jeste-li-znali/ako-mozete-procitati-ovaj-tekst-imate-poremecaj-mozga-3/

Oglasi
8 komentara »

Jezik sv. Antuna

Godine 1263., 32 godine nakon smrti sv. Antuna otvorili su njegov grob. Dok se tijelo raspalo u prah i pepeo, Svečev jezik je ostao čitav i svjež kao u živa čovjeka. Sv. Bonaventura, tadašnji general franjevačkog Reda, ganut ga je pokazao prisutnim vjernicima uz ove riječi: “O jeziče blagoslovljeni, koji si uvijek blagoslivljao Gospodina i druge si blagoslivljati učio! Sada je očito, kakve te zasluge uzvisiše pred Bogom!”
Još i sada, poslije 7 stoljeća, čuva se i pokazuje u Padovi neraspadljiv Svečev jezik, koji je Bog na čudesan način sačuvao, da bi pokazao svijetu kako je Antun upotrebljavao svoj jezik samo da slavi Boga, a bližnjega da poučava u dobru.

iz Cvjetnjaka sv. Antuna Padovanskog, izdanog dopuštenjem Provincijalata Franjevaca konventualaca, Zagreb, br. 55/61 od 2. III 1961.

… na čast jezika sv. Antuna

1. Veliki božji ugodniče, sv. Antune! Radi zasluga, koje si stekao svojim jezikom, služeći se njime jedino na dobro: šuteći, kad je trebalo šutjeti: krijući iz poniznosti svoju duboku mudrost i propovijedajući narodima Božju riječ, izmoli mi milost, da i ja po tvom primjeru oprezno čuvam svoj jezik i da ga upotrebljavam samo na hvalu i slavu Božju.

3. Veliki kreposniče, sv. Antune! Ti si se toliko odlikovao u kreposti šutnje! Izmoli mi milost, da Gospodin postavi stražu mojem jeziku i čuva moja usta, da nikad svojim jezikom ne zastranim u isprazne i tašte riječi.

(posljednja, ili jedina?, šutljiva učiteljica)
(oksi moron)
(dobro da je kraj šk.godine:) još Vijeća da preživim)

Komentiraj »

Mađarice mlade

Kad na kraju posta napišem “nastavit će se…”, nemam zaista namjeru pisati serijale, više je to svijest o kretanju u krugu, začaranom, moj način da vam kažem kako se zapravo proces odvija, bez pravog kraja i konca, i da se zapravo radi o ponavljajućoj radnji. I onda s vremena na vrijeme, pročitavam svoje objave, da se uvjerim da jest sve rečeno i da jest sve jasno i da se nema tu više što za dodati. Ukratko, nema apdejtovanja, samo repetitiones.

Dakle, bijah u školi, bijah na edukaciji, sudjelovah tu i tamo, naslušah se, svega čega, budući klasično obrazovana znam da su nam dana jedna usta, a dva uha da bismo mogli više slušati a manje pričati jer se nikada ne može toliko pametnog prešutjeti koliko se gluposti može izreći. I onda za utjehu, pogledah kako sam prije nekoliko godina žalila se, baš na ovom mjestu kako nikad nisam imala gluplju generaciju, te navodim primjere koji mi se iz ove pozicije ni ne čine tako glupima, jer nedavno, baš prije neki dan se požalih kolegici kako mi se jedna učenica na satu rasplakala nad mrtvim latinskim: da zašto je on sad mrtav, neću, neću!, a ovu je zanimalo samo koja je to učenica: aaa, kolegice, znam znam, ta mala je toliko dobra, tako osjećajna… I onda mi je baš prije neki dan, najbolji učenik rekao da je mađarski jedan od romanskih jezika, i pomislih da se predugo i pregorko zezam na temu borbe kontra mađarizacije novolatinštinom, a onda nesretna doznah da na satu materinjeg uče mađarizme!, turcizme, germanizme i ostale -izme, kao dio jezičnog korpusa budući su na ovim prostorima… dugo vremena… Uvjerljivo je siroto dijete objašnjavalo… Znate ono, kako u nastavnim priručnicima piše da učenike treba naučiti kako da misle / razmišljaju, pa nadobudna nastavnica zamijeni način za stanje.

-.-

Na cehovskim okupljanjima, u onih pet minuta što se raspravlja o “metodici i metodama”, bude vam jasno da je većina zaglavila na Deskriptivnoj II, a ostalih pet i pol, od šest sati se razmjenjuju recepti i planiraju šopinzi: odlazak na edukaciju je izgovor za izlazak, kako god je učenje, dok samo bile mlađe bio izgovor za nerad. Jer, kao: Čemu? Na duge smo staze, ionako svi mrtvi.

-.-

U nadi da produžetaka na ovu temu više biti neće, donosim bonus priču:

Mlada kolegica prezentira svoj način rada navodeći primjere korelacija s drugim predmetima

– Pridjevi I. i II. deklinacije, koji u svim padežima zadržavaju -e-, kao na primjer liber, miser, armiger, lucifer, onda oni meni svi (učenici, op.b.) šta sad, kako lucifer, šta sad lucifer ima s tim. Onda ja njima (učenicima, op.b.) tako je, to je pali anđeo koji je završio tako i tako, i sad smo mi u nadi da će se vratiti tamo gdje mi je mjesto. I to vam (sad se obraća skupu) je ta korelacija s vjeronaukom.

Ja nisam riječ rekla.

A neću ni sad.

-.-

 

1 Komentar »

Vesna Krmpotić o obrazovanju

Vesna Krmpotić sačinila je zbornik građe namijenjen roditejima, učiteljima i odgojiteljima koji započinje ovakvim navodom o obrazovanju:

Od kakve je koristi svekoliko znanje ovoga svijeta, ako s njim nismo dobili i valjan karakter?

Citat je to Sathya Sai Babe. A njegovim imenom bih bila i naslovila ovaj zapis jer radi se o programu tzv. SDE, Sai duhovne edukacije, čija se metodologija temelji na učenju i usvajanju pet ljudskih vrijednosti, a to su istina, ispravno postupanje ili ćudoređe, mir, ljubav i nenasilje.

Program SDE, kaže Krmpotić, ne zahtijeva nikakvu promjenu u već postojećem školskom programu bilo kojeg prosvjetnog sustava. SDE je dopuna svakoga programa u svakoj sredini.

Budući da Satya Sai organizacija nije propovjednička ni preobratiteljska (jer ne propovijeda novu religiju, niti popovijeda samo jednu religiju, već naprotiv, naglašava vrijednost i osobitost svake, ali i jedninstvo svih kroz zajedničku duhovnu sustinu), budući da Sai pokret nije pokret koji skuplja sljedbenike Sathya Sai Babe (jer skuplja sljedbenike Boga i božanskog učenja ma koje religije), to je Sai duhovnoj edukaciji jedini cilj da kod djece razvije svijest o bratstvu ljudi i očinstvu Boga.

Mladi pohodnici toga programa pokazuju izrazit otklon od neprimjerenog ponašanja – promjena se očituje u boljoj disciplini, usredotočenosti, marljivosti, odgovornosti, u odstupanju od nelijepih navika, te u boljem razbiru između dobra i zla, istine i privida.

Nastavni sat se održava po ovakvom obrascu:

  1. Geslo/poslovica/molitva (5-6 min)
  2. Tihovanje (5-6 min)
  3. Zajedničko pjevanje (6-7 min)
  4. Priča i razgovor o priči (15-20 min)
  5. Igraonica/radionica (15-20 min)

U sredinama u kojima se ne odobrava molitva prilikom nastave, preporuča se da se molitva izbjegne. Ukoliko je molitva dopuštena, djeca bi morala naučiti molitve svih vjera.

Preporuča se da se sat završi utišavanjem (mirnim sjedenjem bez riječi), koje traje minutu dvije.

Sathya Sai Baba je napisao poruku i blagoslov učiteljima:

Dragi učitelji,

Učiteljstvo je najplemenitije među zvanjima. Ono je također najsvetija sadhana (duhovni put) ka samoostvarenju. Jer ono sadrži uzgoj nesebične ljubavi, te obilato davanje i dijeljenje te ljubavi. Učitelj oblikuje nadolazeće pokoljenje u osobe sa samopouzdanjem i osloncem na sebe, u bogosvjesne osobe. On je graditelj sretnih domova, naprednih zajednica, i miroljubivih naroda. Ne samo da se učitelj mora opremiti znanjem i umijenjem kako saopćiti i podučiti, već i vizijom i uvidom kako nadahnuti i preobraziti.

Djeca upijaju običaje i navade, ponašanje i vjerovanje, koje zatiču kod učitelja i starijih …

I tako dalje, i tako dalje,

dakle, i Sai Baba se slaže sa mnom da su učitelji odgovorni za katastrofalno stanje uma nacije.

Nikakve kurikularne reforme, nikakvi planovi i programi nikakve strategije, sve dok se ne uvede obavezno psiho testiranje učitelja i pedagoga.

Rekoh, na početku, da je Krmpotić sastavila zbornik priča, točnije, metodološki je obradila svaki “nastavni” sat, koji počinje molitvom ili poslovicom, meditacijom, koju slijedi priča, iza koje su “pitanja za razgovor”, na koja je dala i točne(!) odgovore, a sve zajedno završava igrom, igrokazom, glumljenjem ovog o čem su slušali ili crtanjem istog.

Znakovito, prva se priča zove Ćepinatu Ćesthara? (Zar djela slijede riječi?) iz koje ću prepisati samo dio koji nas zanima:

Ćepinatu Ćesthara? – naljutio se otac – Zar se radi onako kako se kaže?

Naredio je dječaku da smjesta pođe u školu.

Dječak je pošao u školu. Tamo ga je čekalo novo iznenađenje. Bio je to dan ubrzane pripreme za sutrašnju posjetu okruznoga skolskog nadglednika. Učitelj je pripremao svoj razred za tu posjetu.

Ako nadglednik upita koliko smo lekcija obradili, vi ćete reći, 32 – poučavao je učitelj učenike. Zapravo, odradili su 23. Također je najvio da će danas raditi lekciju o H., istinoljubivomu vladaru, da bi se pripremili za sutrašnji dolazak nadglednika.

Ako nadglednik upita jesmo li već radili H., vi recite da nismo – upućivao je učitelj – Želio bih da sutra budete potkovani i sigurni.

Tada je učitelj počeo poučavati o H.-ovoj vjernosti zadanoj riječi, i o njegovoj zrtvi za istinu.

Kad je nastava završila a svi učenici otišli, samo je naš dječak ostao u razredu. On upita učitelja:

Zašto sami ne slijedite savjet o kojem nas poučavate?

Uvrijeđen, učitelj mu odbrusi: Ćepinatu Ćesthara?

Dječak je sutradan odbio poći u školu. Bacio je knjige, izjavivši da je boravak u školi čisti gubitak vremena. Unezvjereni roditelji nisu znali što činiti, pa brže bolje poslaše po učitelja, ne bi li pomogao nagovoriti dječaka da se urazumi. Učitelj stize, no prije nego što je ista uspio reći dječaku, dječak kaže:

Ako je ono što nas uči majka, otac i škola samo za jezik i za papir, a odbaci se istoga časa kada ga treba primijeniti u zivotu, onda ja ne razumijem zašto bih ista trebao učiti.

Priča, naravno, završava tako da su riječi djeteta otvorile oči ovo troje odraslih te su se promijenili i počeli djelima svjedočiti istinu svojih riječi.

Mislim da na zapadu postoji priča u kojoj dijete viče: Car je gol! sa istim završetkom.

… a onda je mudrac izmislio sekularne škole…

-.-

Posebno mi je simpatično što u gotovo svakom od priručnika nove metodike postoji po citat iz Platonove Države. Tako i u Vesne:

Hoćemo li tek tako, to jest nebrižno, dopustiti da nam djeca slušaju kojekakve plitke priče, koje izmišljaju plitke osobe, da bi umom upila ideje, koje se najčešće suprote onim idejama, kakve bismo željeli da oni kao odrasli posjeduju?

To  što nikad nigdje nije navedeno točno mjesto citata niti ime prevoditelja, meni je (a ne mora i vama biti) znak šarlatanstva.

 

Komentiraj »

Kako sam djetetu srušila snove…

… i možda ga poučila razlici između pravde i prava

Za finalnu zadaću, svatko je dobio svog boga.
Doslovno: rečenice tipa

Zeus bijaše otac bogova, gospodar neba i zemlje, u ruci kao žezlo držaše munju…

I koliko je bogova toliko je varijanti testa. U razredu od 26 učenika, vjerojatnost da se ista grupa ponovi je točno tri puta. U stvari, maksimalno tri.
Vratilo mi se pet, šest Jupitera, nekoliko (znači više od tri) Venere i samo jedna Minerva.
I sad me ovaj učenik pita tko je točno osim njega dobio Minervu, jer je Minerva bila najteža i baš zato sam je samo njemu namjerno dala.
I stvarno, neću vam lagat: Minerva, koja se grčki zove Atena je fakat najteža! Em se rodila iskočivši (particip) iz Jupitrove glave, em je njenim imenom nazvan (pasiv) glavni grad Grčke (dva nominativa).

Kažem mu da osim njega minimalno jedan, maksimalno dvoje. Uporan je doznati tko točno. Pitam zašto je to bitno i zbog čega ne pita razred. Slijedi oko pola, ili četvrt minute koja se čini kao polovica, nervozne galame: Oni vas lažu svi su pisali drugo od onog šta je zadano & kakav ste vi to profesor trebali bi znat ko šta piše i smanjit ocjenu svima koji su pisali tuđu grupu, a povećat ocjenu nama koji smo pošteni.

Pitala sam samo po čijim kriterijima se dokazuje poštenje. Ne po kojim ni kakvim. Jer kako god on tvrdi da je dobio baš Atenu tako i mate tvrdi da je dobio baš Zeusa. I mišo, isto. Njegov brat, također.

Komentiraj »

Cjelovita kurikularna reforma

Prijedlog za Latinski-jezik i za Grčki-jezik.

Izdvajamo:

Znanje klasičnih jezika uključuje gramatičko, leksičko i civilizacijsko razumijevanje izvornog teksta i poruke koju on prenosi pa je za ostvarivanje cilja učenja potrebno redovno i kontinuirano učenje unutar svih domena.
U procesu učenja i poučavanja središnje mjesto ima učenik, a učenje u kojem on ima mogućnost izbora i koje poštuje njegove individualne potrebe razvija motivaciju i time povećava kvalitetu učenja i konačni rezultat.
Stoga, jezična pismenost treba se razvijati postupno, u skladu s mogućnosti učenika. To podrazumijeva sustavno praćenje napredovanja i stupnja usvojenosti kompetencija kod svakog učenika posebno. U sadržajnom smislu gramatički sadržaji nisu cilj učenja i poučavanja i ne trebaju biti sami sebi svrhom nego su uvijek u funkciji razumijevanja teksta. Tekstovi na izvornom jeziku prate propisane preporučene teme i civilizacijske sadržaje. U procesu učenja i poučavanja učenikova uloga je partnerska i on zajedno s učiteljem i prema učiteljevoj preporuci suodlučuje o sadržaju koji će se unutar propisanih domena obrađivati. Time se povećava učenikova odgovornost i potiče kritičko mišljenje. U modernom pristupu učenju i poučavanju klasičnih jezika učitelj je partner i moderator u procesu učenja. Učenike stalno prati i usmjerava, a prije svega jasno upućuje nacilj i očekivanja u svakom dijelu rada. To kod učenika razvija svijest o učenju, potiče motivaciju i samoprocjenu uspješnosti. Učenje i poučavanje u tom smislu treba biti manje predavačko, a više vođeno na način da se izborom različitih metoda pouke poštuju individualne mogućnosti učenika. Sadržaji se trebajupredstaviti na poticajan način uzimajući u obzir iskustva učenika kakobi se sadržaj približio i lakše razumio. Odgovornost učitelja je predstaviti učenicima dostupna pomagala, uputiti ih kako se njima mogu primjereno služiti i voditi učenje preporučujući provjerene izvore informacija. U suvremenom društvu učiteljeva je dužnost učenike stalno upozoravati na provjeravanje točnosti i pouzdanosti informacija i sadržaja do kojih dolaze posredstvom audio-vizualne tehnologije, interneta i društvenih mreža. Učitelj je odgovoran za kontinuirano korigiranje i usmjeravanje u pravilnom korištenju stečenih znanja i primjeni naučenog u svakodnevnom životu i u različitim područjima ljudskog djelovanja.
U početnom učenju i učenju u kraćim programima preporučuje se usmjeriti dodatnu pozornost na osamostaljivanje u pravilnom korištenju dostupnih izvora kao što su rječnici i gramatike. Treba odvojiti posebno vrijeme za usvajanje i širenje vokabulara jer su korijeni klasičnih jezika u rječničkom fondu svih modernih jezika.

Sve paše, posebno ‘promjena’ elemenata vrednovanja (i pod prijetnjom da ću morat mijenjati kategorije na blogu):

1. JEZIK – element u kojem se vrednuje usvojenost gramatičkih sadržaja i razumijevanje jezičnih zakonitosti te pravila čitanja i pisanja, a mora biti sastavni dio vrednovanja na svima razinama učenja klasičnih jezika.
2. VOKABULAR – kao iznimno važan element učenja klasičnih jezika na svim razinama u kojem se vrednuje napredak učenika u usvajanju sve većeg opsega riječi kao i osnove lingvističkih zakonitosti i vještina.
3. TEKST I KNJIŽEVNOST – u kojem se vrednuje napredak u razumijevanju, prevođenju i interpretaciji prilagođenog ili izvornog teksta, ovisno o razni učenja i tipu škole. U klasičnim gimnazijama (i višim razinama gimnazijskog učenja) unutar ovog elementa vrednuje se i poznavanje povijesti književnosti i stila autora koji se obrađuju.
4. CIVILIZACIJA I BAŠTINA – element u kojem se vrednuju znanja o grčkoj/rimskoj civilizaciji, njezinu utjecaju na kulturu kasnijih razdoblja te razumijevanje humanisičkih fenomena iz nje proisteklih na svim razinama učenja. Osobito je važno unutar ove sastavnice vrednovati poznavanje antičke baštine u Hrvatskoj te njezino vrednovanje.
Također ovo,
U sklopu učenja i poučavanja klasičnih jezika vrednovanje je integralni dio cjelokupnog procesa učenja i poučavanja. Vrednovanje nije samo sebi svrhom niti je ocjena igdje navedena kao ishod ili cilj učenja. Stoga je proces vrednovanja potrebno shvatiti kao mjerenje prolaznog vremena i koristan indikator učeniku i učitelju na putu ostvarivanja ishoda i postizanja ciljeva učenja. Bilo bi dobro da proces vrednovanja bude diskretan, neagresivan i transparentan, a poželjno da ocjena nikada ne bude ni nagrada ni kazna.
U procesu vrednovanja najvažnije je da svaki postupak, metoda ili sredstvo pružaju informaciju o razini usvojenosti ishoda. U slučaju klasičnih jezika to u prvom redu znači da se vrednuje učenikova sposobnost kojom je u stanju unutar svakog pojedinog odgojno-obrazovnog ciklusa razumjeti i prevesti gramatički i leksički sve zahtjevniji tekst i napredovati u razumijevanju civilizacijskih fenomena sadržanih u njemu. Istodobno, osobito u višim ciklusima obrazovanja, potrebno je ispitivati napredak u interpretaciji teksta, njegovoj kontekstualizaciji unutar vremena kada je nastao, vremena prijenosa i sadašnjega trenutka čitanja.
Zapravo, ništa novo. Tako mogu sa stopostotnom sigurnošću reći da se ovo nikako ne sviđa većini štrebera s ove ili one strane katedre.
Meni paše.
Komentiraj »

Multum non multa

Nikada mi nije bilo jasno, kako itko može imati lošu ocjenu iz materinjeg jezika. Osim, jasno, ako nisu u pitanju nepročitane lektire i nenapisani domaći radovi. Tada se radi o običnoj lijenosti, a takvi učenici u pravilu ne upisuju gimnazije.

Odnosno, nisu upisivali…

… otkako je, umjesto strpljivosti, marljivosti, točnosti, urednosti, bitnije “kritičko razmišljanje” te apstraktno razumijevanje ljudi / stvari / pojava, što se u praksi razumije pod slaganjem s onim što trenutni autoritet kaže da je, gimnazije zaista upisuju djeca koja najljepše i najbrže klimaju glavicama.

A, po glavi stanovnika, nikada u domovini nije bilo više gimnazija ni gimnazijskih programa. Čak ih je više nego gimnazijalaca.

(neka mi bog oprosti zbog ovog, jer znam da ni jedan roditelj neće)

In summa, bavim se mišlju, jer ionako je sve zabava, pokrenuti nagradni kviz (znanja?) na temu: LAPSUS ILI… JE HRVATSKI JE… TEŽAK?

PER MULTA SAECULA ROMANI MULTAS URBES MULTAQUE TEMPLA MONUMENTA AEDIFICIA AEDIFICABANT.

image

napomena: učenik/ca je u istom testu točno napisao/la sve latinske deklinacije i konjugacije. čak je pogodio/la vrste riječi te velika i mala slova.

😦

Komentiraj »

Sretna nova šk. godina

Za zagrijavanje, prilažem suhohumornu:

Vade retro, Satana! Vade retro, Draco! Crux sacra sit mihi lux!

Kad sam ju prvi put čula, nisam znala da je to formula koja se rabi prilikom egzorcizma.
Učenik koji ju je donio (zadatak je bio jusivni konjunktiv), rekao je da je to dokaz da je latinski neprijateljski jezik -> budući da ga đavao razumije.

Davno je to bilo, ali jeza je još svježa.

U to ime:
Kako to da se još nitko nije sjetio pokrenut peticiju za referendum protiv škole?

Komentiraj »

Kako jezici umiru

U maloj seoskoj skoli, u kojoj smo sestra i ja ucile abak, makar svaka tri mjeseca su se izmjenjivale uciteljice. Sve su izgledale prljavo, imale su izraz gadjenja na licu i pokusavale nas nauciti “kako se pravilno govori”.
U posebnom sjecanju mi je ostala jedna koja je crtala likove na plocu i grozila se kako “nitko ne zna sto je to!”.
Nacrtala bi, primjerice kruznicu i pitala “Kako vi to zovete?”
Kad bi netko rekao “Pa krug”, frktala bi “Ne, vi to zovete ‘balun’ je l tako?”
Znam da sam vec u dobi od osam godina mislila za tu zenu da je kompletna glupaca.
“E, ali pravilno je ‘looptaa’, a sad vi ‘llooppttaaa’ tako, braaavo.”
Ne znam (nit me je briga) je li tim uciteljicama bilo ‘odozgor’ nalozeno da kultiviraju primitivce (moji roditelji, kao i vecina roditelja nas seljacica su imali vise skole od njih), ili su im na njihovim skolama tako isprali mozak, ili su tako pak postupale samovoljno i samoinicijativno… znam samo da su uvijek bas te koje su najvise protiv “narodnog” jezika, prve koje ce se baviti ‘ocuvanjem narodnog jezika’.
(Teorija ‘mrtvog umjetnika’? Nesto mora biti mrtvo i pokopano eda bi mu ljesinari mogli ponovno otkriti vrijednost, staviti u veltrinu i naplacivati ulaznice?)

Kliknite na link za vjerovali ili ne:
http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=12967&sec=1933

Ovi ustupaju svoja autorska prava mukte!

Komentiraj »

Uvod u lingvistiku

Mogu se pohvaliti da sam na faksu imala vrhunske profesore iz Historijske gramatike. Ne vrhunske predavače, nego baš profesore, upućene i posvećene. Predavanja su im bila dosadna i slabo posjećena, jer su uglavnom čituckali neka svoja skripta, usput ih precrtavali ili podebljavali, smijuckali se sami sa sobom (ili nama, ništa ne kužećima), a na ispitima su bili blagi.

Od njih sam prvi put čula nešto slično ovom (vrlo loše napisanom) članku na blogu koji traga za istinom i znanjem. A tako nekako sam i sama započimala predavanje u mojim(?) gimnazijama. Pričom (jer to je samo priča) o protojeziku.

Ukratko, to ide ovako:

Kao što sve mačke mijauču, psi laju, a ovce bleje, tako možemo zaključiti da je nekoć davno, prije nego je čovjek postao glavni predator, postojalo vrijeme u kojem su svi ljudi – ljudikali. Govorili istim jezikom! Makar onih nekoliko riječi (najvjerojatnije, praćenih pokretom ruke) koje su bile potrebne za sporazumijevanje o kojem je ovisilo preživljavanje:

STA – “stani!”;

DA – “daj mi”;

MAM – “jesti; biti gladan”

(koje mogu čuli oni koji imaju u blizini male bebe, a) korijen kojih je očuvan u većini današnjih jezika.

 

Nekoć davno…

… moji su učenici vidjeli svezu između protojezičnog MAM- i latinske mammae u smislu grudiju koje hrane, s kojima je povezana riječ za majku (mamu), a mammae su mogli povezati i s mamografijom. Velim, nekoć davno…

Naravno, da sam do sada odustala od bilo kakvih predavanja koja nisu vezana uz odobreni udžbenik u kojem je sve lijepo, uredno i pravocrtno. I koji, naravno, nitko ne otvara.

Ali moram priznat, nakon što sam vidjela gorespomenuti članak na Matrixu, jasno mi je zašto to današnjim ljudima izgleda glupo.

Komentiraj »