Elementi Platonove Države – Ljutu travu na ljutu ranu

425 e – 427 b

• Veliš da će takvi ljudi živjeti kao oni bolesnici koji su toliko razuzdani da neće da promijene nevaljali način življenja.
• Svakako.
• I zaista se krasno takvi provedu! Jer liječenjem ništa ne postižu, samo čine različitije i veće bolesti i uvijek se nadaju, ako im tko preporuči lijek da će od njega ozdraviti.
• Nije li od njih dražesno da najmržim neprijateljem drže onoga koji im govori istinu! Naime, da im ništa neće koristiti ni lijekovi, ni paljenja ni rezanja ni bajanja ni zapisi niti drugo takvo što prije nego se prestanu opijati, prežderavati, ljubakati i besposličariti.
• Nije dražesno, jer nema nikakve dražesti u tome, ljutiti se na onoga tko dobro govori.
• Kako se čini, ne hvališ takve ljude.
• Zeusa mi, ne!
• Nećeš onda hvaliti ni ako cijela država bude činila to što smo netom govorili. Ili se tebi ne čini da isto rade oni koji usprkos nevaljaloj upravi nalažu državljanima da poštuju državni sustav? A oni koji takve dvore i ugađaju im, tako da pred njima puze i unaprijed pogađaju želje i mogu ih ispuniti, taj će dakle biti plemenit muž i vrlo mudar i od njih će uživati velike časti?
• To nikako ne hvalim.
• A ne diviš se srčanosti i gipkosti onih koji nastoje stvoriti takve države?
• Da, osim onih koji su od građana prevareni misle da su doista državnici zato što ih svjetina hvali.
• Kako veliš? Ne opraštaš tim ljudima? Ili misliš da čovjek koji ne zna mjeriti može da ne misli o sebi da je četiri lakta visok dok to kažu drugi?
• To opet ne mislim!
• Ne ljuti se, jer jamačno i jesu najdražesniji takvi ljudi! Oni zakonom nalažu ono što smo netom spomenuli, te uvijek to popravljaju i misle da će doći na kraj nepoštenju u poslovnom prometu i onome što sam upravo sada govorio a ne znaju da zaista sijeku Hidru.
• I zaista ne čine ništa drugo.
• Ja dakle mišljah da istinitu zakonodavcu ne bi trebalo baviti se tom vrstom zakona i državnog uređenja ni u nevaljalo ni u dobro upravljanoj državi, jer je u onoj beskorisno i ništa ne pomaže, a u ovoj bi ih, jedne, pojedinac sam za sebe mogao naći, a drugi proistječu sami iz postojećeg načina mišljenja i djelovanja.

Elementi Platonove Države – Izvrnute vrijednosti

560 d i dalje

Stid zovu ludošću i turaju ga van u progonstvo. Razboritost nazivaju kukavičlukom, gaze je i tjeraju, dokazuju da je umjerenost i razumno trošenje prostota i škrtost, te ih gone preko međa uz pomoć mnogih beskorisnih požuda.

A kad to sve isprazne i očiste iz duše onoga kojega zauzimaju i velikim ga ređenjem zarede, onda već sjajno ovjenčane natrag vode: obijest, bezakonje, rasipnost i bestidnost uz veliko kolo, te ih hvale i maze. Obijest zovu karakternošću, bezakonje slobodom, rasipanje velikim obiljem, bestidnost hrabrošću.

Ovaj, istinita govora, ne prima i ne pušta u tvrđavu, naime ako tko govori da su jedne naslade od lijepih i dobrih požuda, a druge od zlih, da one treba uživati i cijeniti, a ove kažnjavati i držati na uzdi, sve to odbija i veli da su sve naslade jednake i da ih treba jednako cijeniti.

Tako i živi danomice, ugađa požudi koja mu dolazi. Sad je pijan i omamljen od svirke, a sad opet pije vodu i mršavi, sad opet vježba tijelo a kadšto besposliči i sve zanemaruje, a sad kao da se bavi filozofijom, često želi biti državnik, skače gore na govornicu te govori i radi štogod, ako se kada ugleda u kakve ratnike, leti onamo, ako se ugleda u novčare, leti opet za tim poslom, za njegov život nema nikakva reda ni dužnosti, on zove takav život slatkim, slobodnim i blaženim, i uživa ga sve vrijeme.

564 a

Prevelika sloboda ne prelazi, čini se, ni u što drugo nego u preveliko ropstvo i za pojedinca i za državu.

Elementi Platonove Države – Loš odgoj, loši učitelji, loše društvo (mobbing)

491 d i dalje

Za svako sjeme ili izdanak, bilo u zemlji, bilo u životinja, znamo da ono koje ne dobije prikladnu hranu, pa vrijeme i mjesto za rast, pokazuje veću nestašicu pristalih svojstava što je samo jače, jer zlo je jamačno protivnije onome što je dobro nego onome što nije dobro.

• Kako ne!

Vidljivo je dakle da vrjednija narav pri neprikladnoj hrani gore prolazi od loše.

• Jest.

Dakle, Adimante, možemo reći da tako osobito nadarene duše uz nevaljao odgoj postaju osobito zle? Ili misliš da velike nepravde i sušta zloća nastaju od proste naravi, a ne od nadarene koju je upropastio odgoj? Slaba narav nikada neće biti uzrok ni veliku dobru ni veliku zlu.

Mislim, dakle, da narav koju smo odredili kao filozofsku, ako dobije prikladan odgoj, nužno se uspješno razvija i dolazi do svake kreposti, a ako se dobro ne posije, ne posadi i ne uzgoji, razvija se u posve protivnom pravcu, ako joj upravo kakav bog ne pomogne. Ili i ti misliš, kao i ostali svijet, da ima mladeži koju krvare sofisti i da ima nekakvih nevještih sofista koji kvare mladež upravo toliko koliko je vrijedno spomena? A nisu li najveći sofisti upravo oni koji to govore, i ne odgajaju li najsavršenije te stvaraju i mlado i staro i muško i žensko onakvim kakvim hoće.

• Kada, dakle?

Kada skupa sjede mnogi u skupštini, sudištu, kazalištu, taboru ili na kakvom drugom sastanku, pa uz veliku viku, neke govore ili djela kude, a neke hvale, pretjerujući u obojemu, te odzvanja vika i pljesak, a stijene i kraj u kojem se nalaze jekom podvostručuju bučno kuđenje i hvalu. U takvim prilikama što misliš kako je mladicu štono se kaže , pri duši? Ili koji će pojedinačan odgoj tome odoljeti, a da ga neće takvo kuđenje i hvala potopiti i odnijeti niz struju kuda ona teče? Neće li mladić za isto reći za što i oni da je lijepo i ružno, neće li raditi što i oni, neće li biti takav kao i oni?

• Zaista nužno, Sokrate.

A još nismo spomenuli ni najveći pritisak.

• Kakav?

Onaj koji ti odgajatelji i sofisti izvršuju činom kad riječima ne mogu uvjeriti. Ili ne znaš da onoga koji ih ne sluša kazne gubitkom slobode, novcem ili smrću?

• I te kako dobro.

A što onda misliš koji bi se drugi sofist ili kojeg bi se pojedinca riječi mogle s uspjehom njima suprotstaviti.

• Mislim nijednoga.

Svakako ne, a veliko je bezumlje to i pokušavati. Jer ćud odgojena po njihovu odgoju niti postaje niti je postala niti će zaista postati drugačija. Barem ljudska ćud, druže, božansku pak ćud kako kaže poslovica, pustimo po strani. Jer treba dobro znati, što se spasi i postane u takvu državnom uređenju kako treba nećes krivo reći da je božji udes spasio.

• Ni meni se drugačije ne čini.

Dakle, uvidi još i ovo.

• Što?

Da svaki pojedini učitelj koji poučava za novac, a koje ljudi zovu sofistima i smatraju svojim takmacima, ne uči drugo nego ono što svijet misli kad je na okupu, i da to zove mudrošću. Upravo tako kao da tko upoznaje hirove i želje velike i jake životinje koju si pripitomljuje: naime kako joj treba pristupiti i gdje je uhvatiti kada postaje najljuća, kada mirnija i po čemu je takva: kakvim se kada glasom oglašuje i na kakve opet tuđe glasove postaje pitoma ili divlja, a upoznavši sve to druženjem i drugim iskustvom, nazvao bi mudrošću, sastavio u umjetna pravila i dao se na poučavanje toga, a uistinu ne znajući što je na tome mišljenju i željama lijepo ili ružno, dobro ili zlo, pravedno ili nepravedno, nego bi sve to zvao po ponašanju one velike životinje zovući dobrim ono čemu bi se ona radovala, a zlim ono na što bi se ljutila. O tome ne bi imao nikakva duga mjerila, nego bi pravednim i lijepim zvao ono što se nameće kao potrebno, a narav dobrog i potrebnog ne bi ni vidio ni mogao drugom kazati koliko se uistinu bitno razlikuje jedno od drugoga. Ne čini li ti se, Zeusa mu, da bi takav bio čudan odgojitelj?

• Da.

Zar ti se onda čini da se od njega išta razlikuje onaj koji smatra mudrošću, što je spoznao ćud i naslade kojekakva mnoštva na njihovim skupovima, bilo u pogledu slikarstva, glazbe ili državništva? Jer ako se tko s gomilom druži i pokazuje joj ili pjesmu ili kakvu drugu tvorevinu ili daje državničku uslugu, te čini preko potrebe mnoštvo sucem o tome, onda je on, kako se kaže, prisiljen činiti ono što ti hvale. A jesi li već ikada koga od njih čuo gdje dokazuje da je to uistinu i dobro i lijepo a da mu dokaz ne bi bio smiješan?

Elementi Platonove Države – Vladari trebaju biti filozofi, a filozofi vladari

473 c i dalje

Ako, ili filozofi ne postanu kraljevi, ili ako sadašnji kraljevi i vladari ne postanu filozofi istinski i potpuno, i ako se to dvoje ne složi u jedno, naime državna vlast i filozofija, te ako od onih koji sada odvojeno slijede bilo jedno bilo drugo svi ne budu prisilno udaljeni od vlasti, onda neće, mili Glaukone, prestati zlo u državama, a mislim ni u rodu ljudskome.

I danas vrlo popularan citat, zbog koje se mislilo da se na Filozofskom fakultetu (facultas, -tatis, f. – sposobnost) oblikuju budući vladari, zbog čega je u svoje vrijeme i postojala svojevrsna navala: Zabluda da se vrlina može naučiti na određenom mjestu u određenom vremenskom roku, ujedno je razlog, zašto su do danas spali na tako niske grane.

Svi, naime, zaslužuju znati “artes liberales”, da bi se mogli baviti onim poslom za koji su po prirodi određeni: da postolar radi postole najbolje što može, kuhar da kuha najbolje što može, vladar da vlada najbolje što može, preduvjet za sve je da vladaju sami sobom, svojim tijelom, riječima i mislima, posljedica čega je uredan i pošten odnos prema svemu na vani. Odnosno, svatko tko je vladar samome sebi, vladar je u svom umijeću, te ga se poštuje zbog tog dobro obavljenog posla. I pošteno nagradi.

Ako postolar radi loše postole, kuhar skuha lošu juhu, tesar teše kvrgavo i hrapavo, a zahtijevaju da im se plati jednako kao onima koji rade dobro, tada nisu dobro odgojeni, trebaju poraditi na sebi umjesto da se ljute na druge.

Skrenimo ovdje pažnju na očite posljedice: ako postolar radi loše postole, a kuhar kuha lošu juhu, štetu trpe samo njih dvojica, ili vrlo mali broj ljudi: onaj koga cipela nažulja i svi oni kojima pozli nakon ručka, eventualna šaka u nos kuharu ili postolaru je znak da su se učili poslu, za koji nisu po prirodi sposobni. Ali ako je vladar loš, svima je loše. Kad je svima loše, onda to mora da je normalno, te se ustalio običaj da se normalizira nenormalno. Zato danas imamo ovoliko bolnica, klinika i domova “zdravlja”. Svako malo nova bolest, tako da je postalo pitanje prestiža tko će izumiti neku novu kojoj će dati svoje cijenjeno ime.
Izgleda, kad je vladar loš, samo lošima je dobro.

Treba i to znat!
Gnothi seauton!
…and the rest will follow!