Pas: Da barem mogu letjeti!
Ribica: Da barem mogu hodati!
Pilence: Da barem mogu plivati!
Guska: 😀
Aequinox equals aequilux
Još jedan post o vremensko uzročnim posljedicama:
Proljeće se tiho ušuljalo, jutros prije svitanja. Astronomsko proljeće. Jer ono školsko, obilježit ćemo tek sutradan.
Pošto je ova godina prijestupna, te je veljača imala jedan dan viška, kako je bilo objašnjeno u prethodnom postu, i proljeće i ljeto će nam, astronomski, uraniti.
Takvo je uobičajeno tumačenje.
Nekako su se udomaćile te dvadeset-jedinice, da nije teško povjerovat da zaista nešto i znače: zima počinje 21. prosinca, proljeće 21. ožujka, ljeto 21. lipnja, a jesen? Jesen vas zezne! Taman kad pomislite da nešto znate, ono trojkica..:)
Ali zbog čega smo, dodavali taj jedan dan, ako svejedno vrijeme nije dobro uštimano?
Zaista ne znam.
Iako je jedan od glavnih razloga zbog kojeg znanosti vjerujemo više, taj, što kriteriji moraju biti dobro ujednačeni, jer je sve mjerljivo..
Različite škole i znanstveni instituti, meteo- i astro-, imaju različite načine.
Čini se, da jedni svitanja i zalaske računaju od momenta kada gornji rub sunca poviri na horizontu, a drugi gledaju sunčevu sredinu. Treba također uzeti u obzir i činjenicu da je Zemlja okrugla, te da joj je površina zbir uzbrdica i nizbrdica.
Nema idealne sfere. Nema idealne površine. Nema idealnih uvjeta. To ne postoji.
Čemu onda služe mjerenja?
Zaista ne znam.
Da bi netko zabavio ruke i misli, na koji trenutak duže, možda? Da nešto radi, umjesto da nešto ili nekog razbije. Samo što se u toj radnji, eto, malo zaboravio.
Ne mislite li da bi bilo jednostavnije, ako ne i poštenije, da priznamo makar samima sebi, da dosta toga (još) ne znamo, i da dosta toga nikada nećemo ni znati. Uštimavali mi koliko god nam drago.
D. intercalaris
Kakvu razliku čini jedan dan? Obična dvadeset i četiri sata?
Veliku! Pogotovo ako se zbog njega jednoga, čitava godina proglasi – prijestupnom.
Bi li bilo moguće to ikako ispraviti?
Kad bi godina imala 13, umjesto 12 mjeseci, svaki bi mjesec imao po 28 dana, i počinjao bi u ponedjeljak. Trgovcima, knjigovođama i političarima bi bilo lakše pratiti račune. Državne praznike bi bilo lako ujednačiti. Godišnje odmore, također.
No, opet bi manjkalo dānā.
Samo zbog gluposti kao što su godišnja doba, ekvinociji, ekviluciji i solsticiji, I zbog činjenice što naša tijela, i uopće čitav život na ovom planetu ovise o njima, kalendar se morao prilagoditi sunčevim i mjesečevim ciklusima.
Da bi nas podsjetio da trebamo biti zahvalni Majci Prirodi što nas uzdržava i podržava, pojavio se taj jedan dan viška, iako toliko rijetko da ga ni ne osjetimo, svake četvrte godine.
Ako je sve broj;
Ovaj jedan izvanredni, posebni i specijalni, nije li zapravo darovani? Ako i usporava čitavu godinu, ne čini li mlađim, rjeđim i time vrjednijim sve što padne na njega?
Stvarno, zbog čega se ne obilježava? Zašto se ne slavi? Zašto se ne praznikuje? Zašto ga ne dočekujemo, kao što dočekujemo Božiće i Svarožiće?
Ako je istina, ovo što agencije, kojima ljudi još uvijek vjeruju, kažu: da nam je ostalo još pedesetak žetvi do Kraja vremena, što bi značilo, tridesetak godina ili manje ako nastavimo ovim istim tempom, pa ako jedni druge ne požderemo, prije nego što Zemlja postane Pustinja, ne bismo li trebali svaki dan slaviti kao da nam je zadnji?
Ceterum;
Što mislite da će buduće generacije Zemljaka ili Pustinjaka misliti o nama koji smo obitavali ovdje prije njih, u davnini, na osnovi dnevnika, godišnjaka, almanaha, kalendara koje za sobom ostavljamo, jer, ruku na srce, ova generacija nije napravila bogznašto – rušiti zna, ali više nema što za srušiti.
Što će pomisliti, i kako će protumačiti sve one Svjetske i Međunarodne Dane… ružičastih vrpci, crvenih haljina, različitih čarapa…?
Pa kad na drugom mjestu nađu da je svaki dan imao svoje ime i svog zaštitnika, ili čak nekoliko njih: Sveti Franjo, Sveti Toma Blizanac, Sveti Petar i Pavao, Kuzma i Damjan!
Da se neki put ponavljaju, i da se nekiput samo slučajno zovu imenom istim.
Ili kad doznaju za drugačije stvari, poput Svjetskog dana žitarica i Dana grahorica. Za Dan kave i Dan čokolade. Pamuka i tekstila!
Prvi dan proljeća. Dan voda. Dan šuma. Dan planina. Dan zemlje. Planeta i tvari. Svaki posebno. Mi sami smo učili u školi, pravili panoe, ocjenjivali dječje crteže, ali iskustveno malo znamo o tome.
Ipak tu su, zapisani. Zabilježeni. Za budućnost.
Koja će mozgati, dvojiti, istraživati pa donositi zaključke o ..
.. o drevnoj civilizaciji humanoida koja je nastavala plavi planet.
“Po svoj prilici se radilo o primitivnom obliku života, koji se klanjao bezličnim silama, poput vode, zemlje i drveća, hranio se i odijevao – čudno, i štovao mnoge bogove.”
Pasivnoagresivni mediopasiv
Omladina nam, bez srama, priznaje da pri biranju buducih zanimanja gleda najprije na ona koja ce im donijeti najvise novca i slave. Zato je, do prije par godina, bila navala na zdravstvene studije: smatrali su da je to najbrzi put do najvise akademske titule – kratica “dr.” = status + ugled + udoban zivot u obilju (novci, ljudi, pokretna i nepokretna imanja i stanja).
Do sada su, za nadat se je, shvatili da novac uvijek ne donosi ugled. Niti miran san.
U moje vrijeme, cure su htjele biti doktorice da bi pomagale drugima, a momci da bi mogli dirati cure.
(Kao sto su uciteljicama postajale one koje nisu htjele ili mogle biti mame, da bi bile mame mnogima i nikome.)
🎉
Ali sto je tu na stvari?
Zbog nerazumijevanja elementarne gramatike, je nastala zbrka trka:
Doktor, naime, nije stanje. Dodavanjem slova iza ili ispred imena, ne postajete nista. Dobijete nesto, ali ne postajete nista.
Netko napreduje u zivotu (i karijeri) zato sto se aktivno baca na posao, a nekome se sve samo po sebi zbude.
Ono nesto izmedu, zove se mediopasiv, i nepoznat je vecini modernih jezika, zato ajmo na klasicne:
Aktiv: LAVO, āre – perem;
Mediopasiv: LAVOR, āri – perem se, bivam pran, peru me
Sām sam kriv za radnju i sām trpim posljedice.
Slikovitije, jer slika ipak znade puno vise rijeci:
– U lavoru perem ru…blje osjetljivo, a svo ostalo, utrpam u masinu. Pa neka bog razvrstava.
Deus ex machina.
Jer nam samo On moze pomoci.
p.s. Post je inspiriran ovim clankom:
https://www.portalnovosti.com/lijecnici-se-nemaju-kome-obratiti
Ukratko, prije nego potrosite kb-e, lijecnici traze strucnu pomoc, navodno im je posao jako stresan i kad nema zlobnih komentara na drustvenim mrezama.
Novinarka, kao da suosjeca, pa prije nego se pozar razgori, jer .. skolovali smo puno, previse parazita:
Osim ocitog – MEDICE, CURA TE IPSUM! – ako ne mozes samom sebi pomoci, kako ce itko ziv povjerovati da mozes ikom drugome?!
Manje uocljivo, ali vise bitno:
– A je li, a ima se vremena za pregledavanje statusa na fejsu, a liste cekanja, a pusti prekovremeni sati, a ‘ko to radi?? Cvilidreta?
Opaska bi isla i novinarima, ali oni sporo shvacaju i da im je profesija nepotrebna, pa napadaju cak i zakon koji ih stiti, a kamoli ..
tc
Sir Conan Doyle, dr.med., je, u pauzama pisao krimice, a ovi moderni su samo kriminalno jadni.
Autizam – a je to?
Od najranijeg vremena dresiramo djecu:
– Sto ces postat kad odrastes? Hoces li biti doktor ili inzenjer…? Koliko ces zaradivati…?
Sami smo stvorili drustvo u kojem smo roblje, gorivo, benzina. I pripremamo vlastitu djecu da budu ta koja ce sljedeca gorjeti.
I to zovemo normalnim.
U videu majka postavlja pitanje kako moze pomoci svojem autisticnom sinu da se uklopi, da ozdravi. Ima dvoje djece u tinejdzerskoj dobi, ovaj s autizmom je uvijek sretan, kaze da ju je naucio mnogo toga o sreci, a zdrava djevojcica je stalno nesretna… Poslusajte sami 😊🙏
Ante porcos
Drugar sa sjeveroistoka susjedne republike mi rekao, a vi podijelite i s drugima ako mislite da vrijedi, zbog kojeg razloga se u ovim krajevima kolje prasad: Kad su Turci ovde, pre pola veka, jutrom ljudima otimali hranu, nije bilo druge nego da, posto oni ne sme da jedu svinjetinu, to postane nama glavna ishrana. Jelo […]
autofag i ja
Koliko “m” ide u “femicid”?
Kad je UN-ova agencija koja brine o pravima zena i djevojcica, potegla pitanje uvodenja pojma “femicid” u kaznene zakone, nitko nije mogao ni zamisliti da ce se, osim o ravnopravnosti spolova i rodova, otvoriti problem ortografske naravi, tipa, ako je femme onda je fatale.
Tako imamo priliku vidjeti i “femmicid” i “feminicid” i “femminicid” i “femminocid”, nazovite M radi umorstva jer zena je nekako mrtva.
Da pojasnimo, rijec “femicid”, prema standardnim rjecnicima bilo kojeg jezika oznacava ubojstvo zene, nasilje nad zenom i prisiljavanje na prostituciju. Od lat. femina, sto oznacava jedinku zenskog spola.
Pojam “homicid” koji se odnosi na osobito okrutno ubojstvo s namjerom, koji vec postoji u svim kaznenim zakonima svih priznatih drzava, do sad je obuhvacao osobe oba spola, svih uzrasta, s tim da je kao posebno tezak zlocin koji poteze i najtezu kaznu, bilo ubojstvo djeteta ili pripadnika neke od ranjivih skupina (stari, nemocni, bolesni, zene).
U svakodnevnom govoru, prefiks homi- se povezuje s grckim omoios, 3 – isti, umjesto s latinskim homo, -inis, m/f. pa ce obican covjek, cuvsi da je tema kazneno-pravna, pomisliti da se “zakon brine za pedere i lezbe bolje nego za normalne”. Odatle ideja o femicidu kao posebnoj cjelini. I kontra-potreba za borbom za prava muskaraca i djecaka u smijesno skovanom nazivu mizandrije, koji se odnosi na nasilje zene nad muskarcem. Ergo, slabije nad jacim.
Mizantropija nam je malo. Mizoginija postoji. Pretjerano educirana zena je sposobnija i ucinkovitija u onim stvarima koje su i vecini muskaraca odvratne za uciniti. Zato ih i guraju na celne pozicije. Pa ako im prode, prode, mhm zena!, a ako ne, meh zena!
Svejedno ste bijelo roblje.
U sljedecem nastavku citajte kako ste postala seljanka i tko ce vas, i na koji nacin, pretvoriti u gospoju.
U mom kraju kad je proljece, zna zapuvat tako jako – jugo il bura sveisto – da se lomi kamenje sa litica i cupaju stabla iz korijena, a kamoli zimi. Ovo sta je bura bacila kamen sa kuce na glavu 9-godisnjakinje je nista! Cudno je jedino to sto nitko ne spominje koliko se puta taj […]
je li pravilno vlajina ili vlajna?
Bijeli balet za bijelo smeće
Iščekivanje rođenja djeteta u stvarnom životu stvarne žene u stvarnim okruženjima bila ona kraljica ili prosjakinja, uvijek je traumatično. Ljudi su ga učinili takvim, možda s najboljim namjerama. Radilo se o prvom porodu ili sto i prvom. Imala vi petnaest ili pedeset godina. Uvijek će se naći netko tko bolje od vas zna kako se osjećate, odnosno kako bi se trebali osjećati. Hoćete li biti blagoslovljeni sinom ili djetetom. Koje ime biste mu morali nadjenuti i kako će ga ljudi (pro)zvati, ako mu dadete ono koje je vama bilo na srcu i na usnama. Uvijek ima onih koje će misliti da će vas zanimati kako je to bilo kad je rađao netko drugi, koliko je porod trajao, tko je sve bio prisutan, tko se onesvijestio, tko je što rekao, donio na poklon. Koju robu i gdje trebate kupovati. Na sve se to treba misliti. A moderne cure već razmišljaju i o tome kako zamijeniti prirodan porod carskim rezom, da bi sačuvale oblik i sposobnost kontrakcije otvora kojeg netko naziva i organom za stvaranje – čarolije.
Čarolija ili čudo života. Rođenje djeteta. Nov život. koji ćemo uskoro proslaviti. uz pečenke i kolače. Zvona zvon i zborno pjevanje. Čudo Božića.
Čitavi decembar se pripremamo za slavlje ne misleći o tom da netko možda u tišini plače. Baš zbog …
Zbog pripreme za slavlje koje je priprema za slavlje bez slavlja samoga. Ne zbog uzroka slavlja. Povoda. Razloga. Kojem je baš u središtu – korijen. Koji se izgubio negdje.
Božićna čarolija.
Čitavi dječji baletni ansambl je angažiran čitavi najsvečaniji mjesec godine. U baletnoj predstavi koja najljepše dočarava duh Božića.
– Dovedite djedove i bake, sve svoje voljene i nevoljne, prijatelje i neprijatelje, neka se opiju bogatstvom i božanstvom glazbe plesa i smijeha koju su pripremili za vas…
Malene mršave djevojčice i pokoji dječak napuhanih trbuščića i natečenih obraščića od gladi, trčkaraju i skačuću u bijelim trikoima, bijelim suknjicama od tila, drhtureći od hladnoće koju ne primjećuju jer su im rekli da je to od uzbuđenja jer ih čitav svijet gleda, hihočući od straha koji su nazvali pozitivnom tremom od nastupa. I tako ponosno jer svaki od njih zna od koga je točno bolji. Čak i onaj koji je među njima najlošiji plesač, zna da je svejedno bolji od onog djeteta koje nema niti šansu da propleše. Ikad.
Predstava je darovana i djeci s poteškoćama u razvoju i onoj s posebnim potrebama. Za Božić treba da su svi sretni i veseli. Nitko ne smije da bude zaboravljen i ostavljen sa strane. Prosjak ili kralj. Bolestan i zdrav. Neka se i oni vesele našoj sreći! Sreći koju nesebično dijelimo sa svima.
– Djeca su naša najiskrenija publika. – knjiški je ponavljao voditelj ansabla – Kad se dijete smije, čitav svijet je sretan.
Te nabrajao imena škola, centara i ustanova čija su cijenjena imena odavno simboli za manje vrijedna bića u običnom društvu.
Da. Tu publiku ne možete prevariti.
Iako uvijek možete reći da oni tu ljepotu, tu čar i tu draž, taj darovani dar naših najmlađih i najnevinijih njima, oni ne mogu doživjeti.
Diligenter forsan discis, sed machina discit citius
Na jednak nacin na koji su se autoriteti u proslosti pozvali na Bozju rijec i ime, danasnji se pozivaju na znanstvena istrazivanja i dokaze:
Razlika je mozda jedino u tome, sto zbog hereze, sada nitko vise nece pokrenuti sveti rat.
Moderna znanost se je uspjela probiti do ovih visina bas zbog vrucih nastojanja da ljudima pokaze da tamo gore ne sjedi neki bog koji diktira pravila ponasanja, no, nama obicnima, stanje na terenu ostaje nepromijenjeno.
Ignorancija nikad nije blagoslov!
Dogodilo se svima bar jednom u zivotu, shvatit cete o cemu govorim, da vas je netko lupio po glavi jer ga niste (odmah) poslusali, procitali mu misli pa u skladu s njima i djelovali, niste pristojno pozdravili, iskazali duzno postovanje, obratili paznju…
Ignoriranje neugodnih ljudi i trenutaka, u realnom svijetu, uvijek zavrsi agresijom.
Ako ste se odlucili pokriti knjigom ili drustvom druge persone, posljedicno gori knjiga ili vjestica.
Naknadno se smisli razlog ili uzrok, te svi traze tu “zloglasnu” informaciju koju su doticne sadrzavale, znale ili krile.
A informacije k’o informacije, uvijek su tu, prisutne, iste i svima na dohvat ruke.
Veritas una est.
Kao sto je i neprijatelj – unutrasnji.
❕❗‼️
(ಠ_ಠ)━☆ﾟ.*･｡ﾟ
Ovaj dugacki uvod je reklama za novu mogucnost ucenja latinskog jezika uz pomoc umjetne inteligencije.
Inicijatori inicijative traze izvorne fluentne govornike koji bi pomogli stroju da savlada novi jezik brze, navodeci da se radi o drevnom jeziku koji ima dosta slicnosti s engleskim, potpuno ignorirajuci sve romanske jezike.*
Idite, vidite, probajte, pa javite je l’ valja!
http://www.latinalinguamachina.com
🤖🤖🤖🗣️💀👅 (prev. Roboti govore mrtvi jezik.)
NB. Prije nego dignete galamu u strahu da ce vam roboti uzeti posao: sadrzaj se moze prilagoditi, i vi mozete utjecati na nj.
*Imali smo i ovdje slicnih dozivljaja s nasim magjarskim. Dosta je vremena proslo, nisu stotine isto sto i hiljade godina. A nule ko nule: stari Latini nisu s njima bili ni na VI.
p.s. xAi ima job application za ucitelje na daljinu, takodjer. 🚀
Komputer
lat. computo, 1.
Zapratite kutukamus.wordpress.com!
Kalau sekarang kita mendengar kata komputer (Inggris: computer), tentu yang terbayang ialah ‘mesin pintar’ yang bisa diprogram macam-macam sesuai kebutuhan itu. Tidak salah, memang. Tapi awalnya di bahasa asalnya dulu, istilah ini sejatinya ditujukan bagi manusia (bukan mesin).
komputer
pollex.hr 