Iščekivanje rođenja djeteta u stvarnom životu stvarne žene u stvarnim okruženjima bila ona kraljica ili prosjakinja, uvijek je traumatično. Ljudi su ga učinili takvim, možda s najboljim namjerama. Radilo se o prvom porodu ili sto i prvom. Imala vi petnaest ili pedeset godina. Uvijek će se naći netko tko bolje od vas zna kako se osjećate, odnosno kako bi se trebali osjećati. Hoćete li biti blagoslovljeni sinom ili djetetom. Koje ime biste mu morali nadjenuti i kako će ga ljudi (pro)zvati, ako mu dadete ono koje je vama bilo na srcu i na usnama. Uvijek ima onih koje će misliti da će vas zanimati kako je to bilo kad je rađao netko drugi, koliko je porod trajao, tko je sve bio prisutan, tko se onesvijestio, tko je što rekao, donio na poklon. Koju robu i gdje trebate kupovati. Na sve se to treba misliti. A moderne cure već razmišljaju i o tome kako zamijeniti prirodan porod carskim rezom, da bi sačuvale oblik i sposobnost kontrakcije otvora kojeg netko naziva i organom za stvaranje – čarolije.
Čarolija ili čudo života. Rođenje djeteta. Nov život. koji ćemo uskoro proslaviti. uz pečenke i kolače. Zvona zvon i zborno pjevanje. Čudo Božića.
Čitavi decembar se pripremamo za slavlje ne misleći o tom da netko možda u tišini plače. Baš zbog …
Zbog pripreme za slavlje koje je priprema za slavlje bez slavlja samoga. Ne zbog uzroka slavlja. Povoda. Razloga. Kojem je baš u središtu – korijen. Koji se izgubio negdje.
Božićna čarolija.
Čitavi dječji baletni ansambl je angažiran čitavi najsvečaniji mjesec godine. U baletnoj predstavi koja najljepše dočarava duh Božića.
– Dovedite djedove i bake, sve svoje voljene i nevoljne, prijatelje i neprijatelje, neka se opiju bogatstvom i božanstvom glazbe plesa i smijeha koju su pripremili za vas…
Malene mršave djevojčice i pokoji dječak napuhanih trbuščića i natečenih obraščića od gladi, trčkaraju i skačuću u bijelim trikoima, bijelim suknjicama od tila, drhtureći od hladnoće koju ne primjećuju jer su im rekli da je to od uzbuđenja jer ih čitav svijet gleda, hihočući od straha koji su nazvali pozitivnom tremom od nastupa. I tako ponosno jer svaki od njih zna od koga je točno bolji. Čak i onaj koji je među njima najlošiji plesač, zna da je svejedno bolji od onog djeteta koje nema niti šansu da propleše. Ikad.
Predstava je darovana i djeci s poteškoćama u razvoju i onoj s posebnim potrebama. Za Božić treba da su svi sretni i veseli. Nitko ne smije da bude zaboravljen i ostavljen sa strane. Prosjak ili kralj. Bolestan i zdrav. Neka se i oni vesele našoj sreći! Sreći koju nesebično dijelimo sa svima.
– Djeca su naša najiskrenija publika. – knjiški je ponavljao voditelj ansabla – Kad se dijete smije, čitav svijet je sretan.
Te nabrajao imena škola, centara i ustanova čija su cijenjena imena odavno simboli za manje vrijedna bića u običnom društvu.
Da. Tu publiku ne možete prevariti.
Iako uvijek možete reći da oni tu ljepotu, tu čar i tu draž, taj darovani dar naših najmlađih i najnevinijih njima, oni ne mogu doživjeti.
pollex.hr 
Komentiraj