Elementi Platonove Države – Konzumerističko društvo

555 a i dalje govori o oligarhijskom državnom uređenju, tj. o vladavini bogate manjine (nad siromašnom većinom?), a glavni predstavnici su, kaže Sokrat, i svi smo se složili s njime, štediše i stjecatelji novaca, suvremenijim i našim prilikama prilagođenim jezikom, mešetari i bankari.
Kako oni to rade? I što (nam) uopće rade?

• Budući da vladari, mislim ondje gdje je vlada nekolicine, vladaju zato što su vrlo bogati, to oni neće ljudima* koji postaju rastrošni, zakonom braniti da troše i zatiru svoju imovinu, samo zato da bi njihovu imovinu kupovali i na nju posuđivali novce, te bili još bogatiji i ugledniji.
• Svakako
• Dakle, već to je očito u državi da nije moguće da građani cijene bogatstvo i ujedno postižu dovoljno umjerenosti, nego treba ili jedno ili drugo odnemarivati.
• Prilično očito.
• Kada se dakle, za to ne mari i dopušta da kadšto vrli ljudi budu razuzdani, onda ih se tako nužno tjera u siromaštvo.
• Da.
• Oni dakle, mislim, sjede u državi oboružani žalcima i oružjem, jedni dužni novca, drugi bez građanskog prava, a treći jedno i drugo te željni prevrata, mrze, snuju o glavi onih koji su stekli njihovu imovinu, kao i ostalih.
• Jest tako.
• A bogataši se onda prignu, kao da onih tobože i ne vide, i svakoga ostaloga koji im se ne opire obasipaju novcem, te ga iscijede mnogostrukim kamatama, djecom glavnice, pa stvaraju u državi mnogo trutova i prosjaka.
• Ta kako ne mnogo.
• Eto, to stvaraju od podložnika, a što stvaraju od sebe i svojih? Ne stvaraju li mladiće rastrošne, tjelesno i duševno neotporne, mlitave i lijene a da bi odolijevali nasladama i žalostima?
• Dašta!
• A ne postaju li nemarni za sve ostalo osim za stjecanje novca? Za krepost isto tako malo mare koliko i siromasi.
• Ta da.
• Kad se dakle sastaju takvi vladari i podložnici na putovanjima ili drugim kakvim sastancima kao poklonici ili ratnici, skupa na brodu ili kod vojništva, ili kad se vide i u samim pogiblima, pa kada bogati tu nigdje ne preziru siromašne, nego naprotiv kad često suh i opaljen siromah, svrstan u boju do bogataša – koji je u hladu odgojen i koji je od tuđeg mesa postao gojan – vidi njega puna sipnje i muke, zar ne misliš da siromah ne drži da su takvi ljudi bogati samo po svojoj nevaljalosti, i kad se siromasi nasamo sastaju, misliš li da ne kazuju jedan drugome. Naši ljudi nisu ni za što?
• Ja dosta dobro znam da tako čine.
• Zar ne treba da se, kao što boležljivo tijelo treba da izvana dobije samo malo poticaja pa da oboli, a kadšto je i bez izvanjskog utjecaja samo sa sobom nesložno, upravo tako i država, koja je u istom stanju kao i ono tijelo, zbog neznatna povoda, naime kad izvana prizivaju saveznike, i to ili jedni iz oligarhijske države ili drugi iz demokratske države, razboli i bori sama sa sobom, a kadšto dolazi razdor i bez izvanjskog utjecaja?
• Dakako.

---

*Sokrat kaže “mladićima” jer ipak se govori o odgoju omladine

---

Državna uređenja sa svojim vladarima i podložnicima, građanima slobodnima i robovima, ne treba uzimati u doslovnom smislu, pravničkom ili rječničkom, nego kao određene interesne zajednice, grupe ili udruge, čak unutar iste obitelji. Tako ovdje, oligarhijsko državno uređenje ne znači da je u vrijeme kad je Platon zapisao Republiku, njoj na čelu bila nekolicina bankara koja je sebi kupila ovlasti ili povlastice, a koju su gnjevni siromasi i ostali pravednici svrgnuli i uspostavili demokratsko uređenje, kakvo nastojimo izgraditi i mi danas. Nego samo priznati i prihvatiti kao činjenicu da baš svako društvo ima unutar sebe, onog jednog malog odvratnog bogataša kojega svi vole jedino kad plaća ture, odnosno da smo koji put to i mi sami, ili nastojimo to biti. Nastojimo se svidjeti drugima, čak i kada nam je zadnja stvar na pameti da zavladamo društvom, a znamo jedino za taj jedan način koji se plaća novcem. Pa dok je kesa puna i dok je naša, sve ide glatko, kad se isprazni, krivi su nam drugi. U prvoj varijanti smo trut, u drugoj prosjak.
I jedan i drugi toliko prebogati vrlinom da moraju plaćati drugima da bi se družili s njima.
Tako većina ljudi danas živi, bez obzira na to gdje živi, odnosno kako se zvanično zove uređenje države kojoj uplaćuju porez.
Sokrat kaže, kad bi mali ljudi bolje upravljali vlastitim životom, čitava bi država drugačije izgledala.

Elementi Platonove Države – Save the Bees

572 e i dalje

• Uzmi, dakle, ovaj primjer: demokratskom se čovjeku, kad je postao stariji, othranio mladi sin s njegovim navikama.
• Uzimam.
• Uzmi dakle, da se i njemu događa isto što i njegovu ocu: vuče ga se u svako bezakonje, a oni koji ga vuku kažu to je “potpuna sloboda”. Otac i ostali rođaci pomažu srednjim požudama, a oni prvi opet odmažu. A kad ti zlodusi i stvaratelji tirana naslute da mladića neće drugačije osvojiti, snuju o tome da mu usade ljubav prema onim požudama koje su besposlene i rasipne, da postane poput kakva krilatog i velikog truta. Ili misliš da je ljubav onih nešto drugo?
• Ništa drugo nego to.
• Kada dakle oko toga truta zuje ostale požude pune vina i raspuštenih zabava u takvim društvima, i tako ga mameći i hraneći do krajnosti, usade trutu žalac čeznuća, tada ako i prozuje kakva mišljenja ili požude koje se smatraju dobrima, te još imaju srama, ubija ih i tjera od sebe, dok ne očisti dušu od razboritosti, a napuni je uvezenom mahnitošću.
• Posve točno govoriš.
• A zar ti se ne čini, prijatelju, da takav čovjek ima nekako silničke misli?
• Ta ima.
• A što misliš, kako taj živi?
• Kao u igri.
• Mislim i ja: ima, kod njih, tih zabava, povorki zgodnih cura, gozba i veseljaka, ali zar onda ne niču svaki dan i svaku noć nove i nove požude kojima puno toga treba?
• Da.
• Onda, ako i ima kakvih dohodaka, brzo se troše.
• Kako ne.
• I onda se nakon toga posuđuje i otkida od imanja.
• Dašto.
• A onda, kad i toga nestane, ne udare li u dreku, pa gonjeni kao žalcima, bjesne i gledaju tko što ima i od koga se što može uzeti, bilo prevarom, bilo silom.

---

Znači, obitelj je Neu sredila siguran i pomalo dosadan uredski posao, a onda su mu pokucali prijatelji na vrata i pozvali ga da slijedi bijelog zeca.
Ali reda u košnici mora biti, inače nema meda ni za koga.

Ne uzmite ovu usporedbu pogrešno, ne tvrdi se sada da je Agent Smith pozitivac, nego da je došlo do zabune pri nominacijama: lat. matrix je vezano na mater, ono što hrani, a suprotnost je meretrix, ono što rasipa.
Primjedba da je “zabuna” namjeravana, može postati temelj novoj teoriji.
Teoriji, ili još popularnijem serijalu. B-)

Elementi Platonove Države – NASA

Astronomiju Sokrat uzima kao treći, uz račun i geometriju, obavezni predmet u kojem trebaju biti obrazovani budući ratnici-filozofi.

Tema obrazovanja zahtijeva drugačiji pristup, o čemu će biti više govora u sljedećem serijalu, za ovu prigodu, samo ovoliko:

529 a i dalje

– Astronomiju hvalim jer se čini da ona dušu nuka gledati prema gore, i da je odanle vodi onamo. (odozgo na još više)

– Možda je to jasno svakome osim meni, jer meni se čini da je suprotno. Ona posvema nuka dolje gledati, na način kako se sada njome bave.

– Kako misliš?

– A kakav je to nauk o nebeskim predmetima? Ako bi se netko uvijao i gledao slike na stropu, pa nešto time naučio, ti bi, čini se, i onda mislio da on motri mišljenjem a ne očima! Možda dakle ti lijepo misliš, a ja ludo. Ja naime opet ne mogu pomisliti da koji drugi nauk dušu nuka gore gledati osim onaj koji se bavi oko bića i nevidljivoga. Ali ako tko gore bulji ili dolje zažmiri u želji da spozna nešto osjetilno, velim da nikada neće ništa spoznati – jer nema znanja ni o čemu što je takvo – a da njegova duša ne gleda gore nego dolje makar proučava na leđima plivajući ili ležeći na zemlji.

– Pravo mi budi. Dobro si me prekorio. Nego, kako misliš da astronomiju treba učiti drugačije nego što je sada uče ako bi htjeli da to bude korisno za ono o čemu govorimo da će se učiti.

– Ovako: te krasote na nebu, budući da su na vidljivome, treba držati da su najljepše i najtočnije od onoga što se vidjeti može, ali da za istinom mnogo zaostaju, naime za kretanjima prave brzine i prave sporosti jedni između drugih, između sebe i unutar sebe, a to se poima razumom a ne vidom. Ili ti misliš da se poima vidom?

– Nipošto.

– Dakle, treba se služiti krasotom neba kao primjerima za nauk, upravo kao kad bi se tko namjerio na izvrsno nacrtane i izrađene nacrte Dedala ili kojega drugog umjetnika ili inženjera. Jer ako bi tko bio vješt u geometriji pa takve stvari vidio pomislio bi da su po izradbi vrlo krasne, ali da je smiješno promatrati ih ozbiljno kao da će tobože u njima naći istinu o jednakome, dvostrukome ili o kojem drugom odnosu.

Ali kod odnosa noći prema danu, noći i dana prema mjesecu, mjeseca prema godini i ostalih zvijezda prema tome i među sobom – neće, mislim, čudnim smatrati onoga koji drži da je to uvijek jednako i da nikad nimalo ne odstupa, premda se radi o tjelesnim i vidljivim predmetima, zatim neće čudnim smatrati nastojanje da se na svaki način shvati istina o tome.

Elementi Platonove Države – Svemir u malom prstu

462 c

Kad ozlijedimo mali prst, onda to osjeti cijeli organizam, od tijela do duše, pa sve do onog dijela koji ih drži na okupu, te kod ozljeđivanja jednoga dijela sve zajedno oćuti svu bol. Tako i znamo da čovjeka boli prst. Isto se može reći o bilo čemu drugom, pri bolu, kad se koji dio ozlijedi, pri ugodnosti, kad mu je lako.

Tako i ovdje, kad se jednome državljaninu dogodi štogod ili dobro ili zlo, takva će država najprije reći da se to nje tiče, te će se sva zajedno ili radovati ili tugovati.

Elementi Platonove Države – Kapetane, moj kapetane!

488 b

Vlasnik lađe nadmašuje sve ostale u lađi veličinom i snagom ali je nagluh, te isto tako slabo vidi i slabo razumije pomorstvo. Lađari se među sobom svađaju za kormilarenje, svaki misli da ima on biti kormilar, a nikada to umijeće nije učio i ne može označiti svoga učitelja ni vrijeme učenja; osim toga vele da se to umijeće i ne može naučiti, pa su spremni sasjeći onoga koji veli da se može. Samo se neprestano kupe oko vlasnika broda, mole i svašta čine da kormilo njima preda, a ako ga sami ne mogu nagovorit, nego ih preteknu u tome katkada drugi, ili ih ubijaju ili bacaju iz lađe, a plemenitoga vlasnika broda omame mandragorom, pićem ili čim drugim, pa lađom upravljaju sami raspolažući sa svime što je u njoj, te plove pijući i gosteći se kao što se uostalom može od takvih ljudi samo očekivati. Osim toga onoga koji može pridobiti i svladati vlasnika broda, kako bi onda oni bili milom ili silom gospodari, hvale kao sposobna lađara i kormilara i vještaka na lađi, a koji nije takav, kude ga da je beskoristan. O pravom kormilaru nemaju ni pojma: da mu treba paziti na doba godine, vrijeme, nebo, zvijezde, vjetrove i sve što tome umijeću pripada ako hoće da zaista bude upravljač lađe; naprotiv, što se tiče pravog umijeća kormilarenja bilo to milo nekima ili ne, drže da nije moguće steći umijeće za to i uvježbati se u tome i u isti mah dobiti posao kormilara, Kad bi se dakle na lađama tako događalo, misliš li da lađari na tako uređenim lađama ne bi pravoga kormilara zvali zvjezdarom i brbljavcem i beskorisnim za njih?

• I te kako – reče Adimant.
• Mislim da ti nije potrebno raščlanjivati sliku, da bi vidio da države isto tako postupaju prema pravim filozofima.
• Naravno.
• Tumači, dakle, i to da je istina da su najčestitiji među filozofima u očima svjetine beskorisni: ali beskorisni su zato što oni neće da se njima služe. Jer nije prirodno da kormilar moli lađare da im on vlada ni da “mudri idu na dvorove bogataša”, nego se prevario onaj koji je to rekao. Uistinu je prirodno da bogataš i siromah, ako je bolestan, treba ići u dvorove liječnika, i da svaki kojemu treba vlade ide na dvor onoga koji je sposoban vladati, a ne da vladar koji doista iole vrijedi podložnike moli za vlast. Nego nećeš pogriješiti ako državnike koji su sada na vladi budeš uspoređivao sa lađarima o kojima smo netom govorili, a one za koje ti kažu da su beskorisni i brbljavi zvjezdari, s pravim kormilarom.

---

Uz ovu usporedbu, sliku ili prispodobu, kako vam drago, ide napomena da je vlasnik broda demos, narod, lađari da su političke stranke, a pravi kormilar, filozof iliti miljenik mudrosti.